|
Hiperion | |
| Bog svjetla | |
| Druga imena | Visoki (The High-One) Titan istoka |
| Simbol | sunce, vatra, svjetlo |
| Suprug(a) | Teja |
| Roditelji | Geja i Uran |
| Braća i sestre | Feba, Kej, Krij, Kron, Mnemozina, Japet, Okean, Reja, Teja, Temida, Tetija |
| Djeca | Helij, Eos, Selena |
Hiperion (grč. Ὑπερίων, Hyperíôn) u grčkoj mitologiji bog je Sunca u Homerovoj Ilijadi i Odiseji - Helos Hyperion. Hiperion je jedan od Titana, Gejin i Uranov sin. Sa svojom je sestrom Tejom Helijev (Sunce), Selenin (Mjesec) i Ejin (Zora) otac.
Etimologija
Hiperionovo ime izvedeno je od grčke riječi ‘υπερ, hyper = "iznad" (srodno s lat. super, njem. über, engl. upper, skr. upari i sl.).
Mitologija
Sunce je prema Homeru, homerskim himnama i Heziodu nazvan Hyperionides, odnosno Hiperionovim sinom. Heziod navodi da je Helijev, Selenin i Ejin otac:
Teja popusti Hiperionovoj ljubavi i rodi
velikog Heliosa, i svijetlu Selenu i Eos,
koji nose svjetlo svim pozemljarima
i besmrtnim bogovima, vladarima širokog neba.
U ranijim se grčkim zapisima razlikovao od Helija, ali nije igrao nikakvu značajniju ulogu u grčkoj kulturi ili mitologiji, osim što ga se popisivalo pod dvanaest Titana.
Poslije su Grci intelektualno promišljali o svojim mitovima, primjerice, Diodor Sicilski navodi da je Hiperion prvi razumio kretanje Sunca, Mjeseca i ostalih zvijezda te godišnjih doba, stoga ga se i naziva ocem tih nebeskih tijela.
Literatura
- Heziod, Teogonija, 371. - 374.
- Homer: Odiseja
- Homerske himne: Demetra
- Graves, Robert: Grčki mitovi, CID, Zagreb, 2003.
Vanjske poveznice
| ||||||||