| Giampiero Pinzi | ||
|---|---|---|
| ||
| Država |  Italija
| |
| Osobni podatci | ||
| Rođenje | 11. ožujka 1981. | |
| Visina | 175 cm | |
| Trenutačni klub | Igračka mirovina | |
| Položaj | veznjak | |
| Mlađi uzrasti | ||
| 1997. – 1999. | Lazio | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1999. – 2000. 2000. – 2015. 2008. – 2010. 2015. – 2016. 2016. – 2017. 2017. – 2019. |
Lazio Udinese → Chievo Verona (posudba) Chievo Verona Brescia Padova |
0 (0) 286 (16) 66 (4) 18 (0) 31 (1) 35 (0) |
| Reprezentativna karijera | ||
| 2001. – 2004. 2005. |
Italija do 21 Italija
|
27 (3) 1 (0) |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Giampiero Pinzi (Rim, 11. ožujka 1981.) je talijanski umirovljeni nogometaš i bivši reprezentativac.
Osvajač je brončane medalje na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni te zlata na europskom juniorskom prvenstvu igranom iste godine.
Karijera
Klupska karijera
Pinzi je nogometnu karijeru započeo u juniorima Lazija dok je u seniorskom sastavu proveo jednu sezone, međutim bez ijedne odigrane utakmice u prvenstvu. Zbog toga 2000. godine odlazi u Udinese gdje je u sezoni 2006./07. postao klupski kapetan. Time je zamijenio dugogodišnju igračku legendu furlanijskog kluba, Valerija Bertotta koji je otišao u Sienu.
Između 2008. i 2010. igrač je proveo na posudbi u Chievo Veroni nakon čega se vraća u matični klub čiji je i danas član.
Reprezentativna karijera
Pinzi je u razdoblju od 2001. do 2004. godine nastupao za mladu talijansku reprezentaciju s kojom je na Olimpijadi u Ateni osvojio brončanu medalju. Ondje je zabio pogodak u utakmici skupine protiv vršnjaka iz Gane. Također, iste godine je postao europski prvak na kontinentalnom prvenstvu igranom u Španjolskoj.
Svoju prvu i posljednju utakmicu u dresu Azzura ostvario je 30. ožujka 2005. u prijateljskoj utakmici protiv Islanda igranoj u Padovi.
Privatni život
Sud u Udinama je u svibnju 2009. godine priopćio kako su neki nogometaši optuženi za ilegalno klađenje na utakmice u talijanskom nogometnom prvenstvu ali i u drugim ligama.[1] Među njima bili su Marek Jankulovski, David Di Michele, Massimo Margiotta i Giampiero Pinzi koji su prvo zakazano ročište imali 2. listopada iste godine.[1] Na suđenju su bili prisutni i Paola Barsano, u to vrijeme predstavnica Eurobeta, te Armando Zamparo, vlasnik kladionice u središtu Udina u koju su zalazili sami nogometaši.[1]
Osvojeni trofeji
Reprezentativni trofeji
| Turnir | Trofej | Godina |
|---|---|---|
| Europsko U21 prvenstvo | Zlato | 2004. |
| Olimpijske igre u Ateni | Bronca | 2004. |
Izvori
Vanjske poveznice
| |||||||