Ferojski jezik (føroyskt; ISO 639-3: fao), jedan od pet jezika zapadnoskandinavske skupine sjevernogermanskih jezika, kojim se služi oko 48.200 Ferojaca (2007[1]; 45.400, 2001.[2] ) na ferojskim otocima. Njegova povijest počinje otkrivanjem Grím Kambana (825.) kada ga naseljavaju vikinzi iz Norveške, a jezik kojim su govorili bio je dansk tunga ili staronorveški [3]. Do stvaranja novih jezika dolazi podjelom između 800. i 1050. na istočnonorveške iz kojih su nastali švedski i danski i zapadnonorveške, iz kojih su se razvili ferojski, norveški i islandski. Ferojski jezik ima svoje pismo od 14 stoljeća. Ferojski jezikoslovac Venceslaus Ulricus Hammershaimb (1819-1909) stvorio je 1846. novo pismo na kojem su 1890. izdane prve ferojske novine Føringatiðindi (Ferojski novine/Ferojski list) [4]. Od svih ostalih germanskih jezika, Ferojskome je najsličniji Islandski, što se ponajviše može zahvaliti izoliranosti te u ustrajnosti za očuvanjem svog jezika.
Ferojski brojevi
| broj | ferojski |
|---|---|
| 0 | null |
| 1 | eitt |
| 2 | tvey |
| 3 | trý |
| 4 | fýra |
| 5 | fimm |
| 6 | seks |
| 7 | sjey |
| 8 | átta |
| 9 | níggju |
| 10 | tíggju |
| 11 | ellivu |
| 12 | tólv |
| 13 | trettan |
| 14 | fjúrtan |
| 15 | fimtan |
| 16 | sekstan |
| 17 | seytjan |
| 18 | átjan |
| 19 | nítjan |
| 20 | tjúgu |
| 21 | einogtjúgu |
| 22 | tveyogtjúgu |
| 30 | tredivu, tríati |
| 40 | fjøruti, fýrati |
| 50 | hálvtrýss, fimmti |
| 60 | trýss, seksti |
| 70 | hálvfjers, sjeyti |
| 80 | fýrs, áttati |
| 90 | hálvfems, níti |
| 100 | hundrað |
| 1000 | (eitt) túsund |
Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Ferojski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.