Erker (njem.), izbočena i povišena prigradnja na pročelju ili uglu kuće, redovito bez potpornja; vrsta poligonalnog ili ovalnoga, zatvorenog balkona s prozorima na svim stranama.[1]
Javlja se u stambenim i javnim građevinama gotike i njemačke renesanse, a čest je i u arhitekturi baroka i druge polovice 19. stoljeća.
Vidi također
Literatura
- Hrvatska enciklopedija, Broj 3 (Da-Fo), str. 499.. Izdavač: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2001.g. ISBN 953-6036-33-9