Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Drvene crkve mađarskih Karpata

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Drvena crkava u Tákosu

Drvene crkve mađarskih Karpata je naziv za drvene crkve na mađarskim Karpatima (Sjeverno mađarsko gorje), izgrađene u 18. i 19. stoljeću, koje su 2000. godine nominirane za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao primjer lokalne vjerske gradnje gdje se miješaju utjecaji Istoka i Zapada[1]. Ove crkve su slične već upisanim lokalitetima na Karpatima pod nazivom Slovačke drvene crkve i Drvene crkve Maramureşa (Rumunjska).

Veliki zvonik ispred Reformatorske crkve u Nyírbátoru
Reformatorska crkva u Tiszacsécseu

Ove crkve su svjedok razvoja arhitekture u vremenu njihova nastanka i prilagodbe tlocrta, vanjskih prostora i izgleda određenim zemljopisnim i kulturnim kontekstima; bogato su ukrašene slikama na zidovima i svodovima, te drugim ukrasima koji ih čine još značajnijima.

Prvi pisani podaci o drvenim konstrukcijama karpatskog bazena potječu o zapisima radova koje je započeo kralj Ladislav I. Sveti u Transilvaniji 1094. god. Drvena arhitektura u istočnoj regiji posebno je zanimljiva (Drvene crkve Maramureşa). Različiti narodi koji ovdje žive predstavljeni su različitim kulturama. U ovom području se zapadnoeuropska arhitektura prožima s istočnoeuropskom arhitekturom pravoslavnih utjecaja. Naravno, to je istina ne samo u drvenoj arhitekturi, ali je ovdje to slučaj jedinstvenih odlika. Crkvene zgrade uglavnom potječu iz osamnaestog stoljeća, ali se mogu pronaći i neki ranji dijelovi. One predstavljaju posebnu cjelinu koja se proteže preko granica uspostavljenih nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, te pripadaju različitim kulturama u području gdje se ova gradnja obogaćivala mnogim utjecajima i tako se razvijala[1].

U Mađarskoj je sačuvan mali broj ovih crkava kao što je stara Crkva u Tákosu (iz 1766.) i novija crkva u Tiszacsécseu (iz 1822.). Međutim, veliki broj posebno izrađenih drvenih zvonika je preživjelo, kao što je najveći toranj ovog područja, zvonik crkve u Nyirbatoru koji je izgrađen 1640. god. Ostali značajni tornjevi su u mjestima: Lónya, Zsurk, Uska, Tiszacsécse, Szamostatárfalva, Márokpapi, Vámosatya, Csaroda, Kölcse, Szalonna, Rásonysápberencs, itd.

Izvori

  1. 1,0 1,1 The Wooden Churches of the Northern Part of the Carpathian Basin na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 19. lipnja 2013.
Sadržaj