Ovaj članak dio je serije o književnosti |
Povijest književnosti |
Antička književnost |
Književni rodovi |
Književne vrste |
autobiografija • životopis |
Književnost po jezicima |
albanska • arapska • armenska • austrijska • azerska |
Drama znači radnja. Ona obuhvaća sve književne vrste namijenjene izvođenju na pozornici, a koje svoj pravi smisao dobivaju u kazališnoj predstavi.
Dramski tekst
predložak po kojem je nastala drama, prilagođen je kazališnoj izvedbi. Dijeli se na:
- popis lica ili osoba - stoji na početku dramskog teksta
- didaskalije - kratki opisi i upute redatelju i glumcima
- dijaloge - upravni govor dva lika koji izražava suprotnosti među likovima
- monologe - govor jednog lika kada govori sam sa sobom; služi za prikazivanje razmišljanja i idejnih stavova likova
Vanjska kompozicija drame
sastoji se od:
- čina (akta) - veća dramska cjelina
- prizora (scene) - manji dijelovi predstave koji se izmjenjuju ulaskom ili izlaskom nekog lika na pozornicu; obično ih ima 10-15 u jednom činu, ali to nije strogo pravilo
Unutarnja kompozicija drame
sastoji se od:
- dramske radnje koja se ostvaruje izmjenom dramskih situacija
- dramske situacije koja predstavlja odnos među likovima na sceni, najčešće je suprostavljen
- dramskog sukoba koji se rađa iz suprostavljenih odnosa među likovima i razvija se tijekom dramske kompozicije
- dramske kompozicije koju čine
- uvod ili ekspozicija - dio u kojem se upoznaju likovi i okolnosti radnje
- zaplet ili komplikacija - dio u kojem počinje sukob; naziva se još i točka bez povratka
- vrhunac ili kulminacija - dio ispunjen napetošću koja proizlazi iz dramskog sukoba
- preokret ili peripetija - trenutak kad se u radnji dogodi nešto suprotno od onoga što se očekuje
- rasplet - završni dio drame
Pravilo o trojnom jedinstvu
Strogo klasično pravilo prema kojem radnja mora teći unutar triju jedinstava: mjesta, vremena i radnje. Jedinstvo mjesta znači da se radnja odvija na jednom mjestu, jedinstvo vremena znači da se radnja morala dogoditi u jedinstvenom, neprekinutom vremenskom odsjeku, a jedinstvo radnje znači da nema isprepletanja dviju ili više usporednih radnji.
Drama jednočinka
Jednočinkom se naziva drama koja se sastoji od jednoga čina, odriče se razgranate intrige, a može biti svedena na jedan lik; monodrama.
Razvoj drame
Grčka komedija i tragedija imale su važan utjecaj na razvoj drame u svim europskim književnostima. U srednjem vijeku razvija se poseban tip drame koji nastaje na osnovi crkvenih vjerskih obreda, nazivaju se misteriji, mirakuli i moraliteti, a u našoj književnosti su to prikazanja. U takvim djelima obrađuju se događaji iz Kristovog života ili života pojedinih svetaca i mučenika. Renesansna komedija slijedi antičku tradiciju. Na nju se naslanja i naš najveći komediograf Marin Držić. Vrhunac dramske umjetnosti u renesansi vezan je uz stvaralaštvo Williama Shakespearea. U razdoblju klasicizma dolazi do ponovnog oživljavanja antičke drame. Razdoblje romantizma oštro se suprotstavlja normama klasicističke drame. Prikazuje se najčešće motiv odmetništva i sukob pojedinca s društvom. U 20. stoljeću javlja se teatar apsurda. U takvim dramama, koje se odupiru tradiciji europske drame, razvija se težnja da se iskaže izgubljenost, osamljenost, tjeskoba i strah modernog čovjeka (E. Ionesco, S. Beckett).
Tespis je u 6. st. pr. Kr. uveo 1. glumca, Eshil uvodi 2. glumca, Sofoklo uvodi 3. glumca.
Dokudrama
Radiodrama
Prva hrvatska radiodrama bila je drama pod nazivom Vatra i emitirana je 7. travnja 1927. godine. Pripada začecima europskoga radiodramskog stvaralaštva. Redatelj i autor je Ivo Šrepel, koji je pod pseudonimom Ivo Sanjić pobijedio na natječaju Radio Zagreba za radiodramu. Natječaj je objavljen u književnom časopisu Vijenac.[1]