Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Dragan Markovina

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Dragan Markovina (Mostar, 1981.) je hrvatski povjesničar, publicist, medijski kolumnist je i ljevičarski aktivist iz Splita. Osnivač je i prvi predsjednik stranke Nova ljevica.[1]

Životopis

Dragan Markovina rođen je u Mostaru, te od početka Rata u Bosni i Hercegovini početkom 1990.-ih s obitelji izbjegava u Hrvatsku. Danas živi i radi u Splitu. Kao radikalni kritičar postojećeg političkog stanja u Hrvatskoj, osnovao je 2016. godine političku stranku Nova ljevica, koja se zalaže za demokratski socijalizam.[2]

Diplomirao je povijest na Hrvatskim studijima u Zagrebu, nakon čega od 2003. do 2014. godine radi Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. U to je vrijeme predmet njegovog znanstvenog rada uglavnom bila Dalmacija u vrijeme mletačke vladavine, te 2011. god. brani i doktorsku disertaciju pod naslovom "Dalmacija u mletačkim reformskim projektima 18. stoljeća". Od 2013. godine, kao izraziti ljevičar, upušta se u politiku i politički aktivizam.[3]

Opisujući odgoj u očinskoj kući i utjecaje koje je odatle prenio u svoj svjetonazar, 2012. god. u televizijsku kameru govori: "Kad god je igrala Jugoslavija, na primjer kad bi išla himna u stanu bi se digli na noge i slušali tu himnu. Ja danas kad čujem Lijepu našu, volim gledati da Hrvatska izgubi. Meni Hrvatska ništa ne predstavlja."[4] Nakon što su neki mediji ukazali na te riječi izrečene u dužem autobiografskom intervjuu objavljenom na portalu www.osobnasjecanja.hr, izdavač te zbirke inturvjua Documenta je reagirao uklanjanjem čitavog intervjua i objavom reakcije u kojoj tvrdi da se te njegove riječi ne mogu pravilno razumjeti izvan konteksta čitavog intervjua, gdje da je D. Markovina "na autentičan način pokazao tugu zbog svih stradanja tijekom rata i ljutnju na pokretače i vinovnike ratnih događaja".[5] Sam Markovina će 2017. godine pokušati objasniti svoje stavove o kojima je govorio 2012. god., te upire prstom u svoj animozitet prema Franji Tuđmanu, koji je očito nastao u vrijeme početka rata u BiH kada je D. Markovina bio u uzrastu od 10-11 godina: "Iako sam govorio o nogometnim reprezentacijama, puno puta sam jasno rekao kako sam odgojen u jugoslavenskom Mostaru i kako sam u njemu pokupio najbolje od duha toga zajedništva. To mislim i danas. Hrvatsku doživljavam kao svoju zemlju, jednako kao i BiH, ali za reprezentaciju nisam nikad navijao iz prostog razloga što me to uzgajanje tuđmanovskog nacionalizma neopisivo nervira i s njim se ne mogu identificirati. Posebno jer mi je upravo ta politika sravnila sa zemljom rodni grad."[6] Njegovi kritičari ukazuju da je Markovinin otac bio istaknuti pripadnik komunističke elite u Mostaru, da je cijela obitelj bila jasno jugoslavenski orijentirana, te su Markovina i njegovi ukućani s pravom doživjeli kraj komunizma i raspad SFRJ kao uzrok svojeg socijalnog nazadovanja, a realizaciju hrvatske težnje za neovisnošću - kao kobnu realizaciju glavne prijetnje opstanku njima dragocjene SFR Jugoslavije.[7]

Na promociji svoje knjige "Doba kontrarevolucije" u studenom 2017. godine Markovina iznosi svoje viđenje kraja Jugoslavije 1990.-ih godina kao kontrarevolucije, te viziju svojeg budućeg društvenog i političkog angažmana kao jedne dugoročne društvene "terapije protiv kontrarevolucije".[8]

Publikacije (izbor)

Izvori

Vanjske poveznice