Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Donjolužičkosrpski jezik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Donjolužičkosrpski jezik (dolnoserbski; ISO 639-3: dsb), zapadnoslavenski jezik kojim u preko šezdeset gradova i sela u Donjoj Lužici (Niederlausitz) govori oko 7000 pripadnika etničkih Lužičkih Srba (Donji Lužičani, Wendojo).[1] Glavno središte je grad Cottbus (Chósebuz).[2]

Sami svoj jezik nazivaju dolnoserbski (serbšćina). Najbliži srodnik mu je gornjolužičkosrpski [hsb]. Piše se na latinici. Novine, radio-program i škole, uključujući i visoke. Etničkih Lužičana ima i na području SAD-a.[3]

Mina Witkojc najpoznatija je spisateljica, koja je pisala na donjolužičkosrpskom jeziku.

Literatura

  • Bogumil Šwjela: Dolnoserbsko-němski słownik, Ludowe nakładnistwo Domowina, Budyšyn, 1963.
  • Manfred Starosta, Erwin Hannusch, Hauke Bartels: Dolnoserbsko-nimski słownik, Ludowe nakładnistwo Domowina, Budyšyn, 1999., ISBN 3-7420-1096-4
  • Hauke Bartels: Lower Sorbian vocabulary. U: Haspelmath, Martin & Tadmor, Uri (eds.), World Loanword Database., München : Max Planck Digital Library, 2009., URL: https://web.archive.org/web/20100803165555/http://wold.livingsources.org/vocabulary/10 – Pristupljeno: 14. travnja 2011.

Izvori

  1. Elżbieta Wrocławska, Promjene u ortografiji i leksici donjolužičkoga jezika – na margini jezikoslovnih globalističkih sporova (str. 139. – 146.), U zborniku: Barbara Kryżan-Stanojević, ur., Inovacije u slavenskim jezicima, Zagreb : Srednja Europa, 2011., ISBN 978-953-6979-80-6, str. 139.
    „Donji Lužički Srbi često sami sebe zovu imenom koje se do kraja II. svjetskoga rata upotrebljavalo i za Gornje Lužičke Srbe: Wendojo, njem. Wenden, vraćajući se starom imenu koje se više u Gornjoj Lužičkoj ne upotrebljava. U zadnjih dvadeset godina Donji Lužičani na taj način naglašavaju potrebu da se njihov jezik, kultura i povijest razlikuju od jezika, kulture i povijesti Gornjih Lužičana.”
    (Wrocławska, 2011., 139.)

  2. Dubravko Škiljan: Pogled u lingvistiku, 4. izmijenjeno izd., Opatija : Naklada Benja, 1994., ISBN 953-6003-07-4, str. 25.
    U Njemačkoj, u predjelu Lužice, između gradova Cottbus i Bautzen, oko 75.000 stanovnika govori lužičkosrpski ili sorapski ili vendski (sa dva dijalekta: gornjolužički i donjolužički), no većina je govornika dvojezična, i pritisak njemačkog je snažan. Tu se ubraja i rusinski kojim govori dvadesetak tisuća ljudi, uglavnom u Vojvodini.
    (Škiljan, 1994., 25.)

  3. Ethnologue (16th)

Vanjske poveznice