Budimski krug hrvatskih franjevačkih pisaca odnosno budimski kulturni krug je bio kulturni krug kojeg su činili Hrvati koji su pohađali budimsko franjevačko učilište kojeg su držali bosanski franjevci, a od 1757. novoutemeljena franjevačke provincije svetog Ivana Kapistrana.
Pojam je uveo Franjo Emanuel Hoško, a njime je obuhvatio franjevce koji su ondje djelovali od početka 18. stoljeća pa sve do generacije koja se pojavila prve polovice 19. stoljeća.
Činili su ga Grgur Čevapović, Marijan Jaić, Mihovil Radnić, Matija Petar Katančić, Lovro Bračuljević, Grgur Peštalić, Emerik Pavić, Stjepan Vilov, Jeronim Lipovčić, Luka Čilić i ostali.
Taj je krug ponajviše pridonio razvitku kulture Hrvata u Ugarskoj u 18. i 19. stoljeću. Također je bio značajnim i za povijest hrvatskog školstva u Ugarskoj, jer je njihovo učilište Studium Generale u Budimu bilo jednim od ključnih ustanova hrvatskog školstva u Ugarskoj.
Izvori
- Scrinia Slavonica br.6/2006. Robert Skenderović: Sudjelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnom pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. st. i početkom 20. st.
- Croatica Kht. Dinko Šokčević: Povijest Hrvata u Mađarskoj
- Bosna Srebrena Visokoškolske ustanove u Budimu
- Ante Sekulić: Ulomci iz somborske povijesti do kraja XVIII. stoljeća, Zbornik Kačić, 1981., str. 180-181