| Bonaventura Duda | |
|---|---|
 fra Bonaventura Duda
| |
| Pravo ime | Roko |
| Rođen | 14. siječnja 1924. Rijeka |
| Umro | 3. kolovoza 2017. Franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu[1] |
| Zaređen | 15. siječnja 1950. |
| Portal: Kršćanstvo | |
Fra Bonaventura Duda (Rijeka, 14. siječnja 1924. − Varaždin, 3. kolovoza 2017.[1]) bio je hrvatski teolog, bibličar, franjevac i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Životopis
Duda, (Roko) Bonaventura rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. godine. Podrijetlom je s otoka Krka, iz mjesta Krasa, gdje je pohađao osnovnu školu (1929.-1933.). Nakon dva razreda građanske škole na Sušaku, pohađa u Varaždinu Franjevačku klasičnu gimnaziju (1935.-1944.). U Franjevački red stupa 14. kolovoza 1941. godine i tada uzima ime fra Bonaventura. Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1944.-1950.). U tom razdoblju profilirao se i kao glazbenik uz tadašnjeg orguljaša franjevačke crkve u Zagreb, fra Kamila Kolba. Za svećenika je zaređen 15. siječnja 1950. godine, a u prosincu 1952. postiže gradus licencijata iz teologije. Od jeseni 1954. do lipnja 1957. nalazi se na poslijediplomskome studiju u Rimu, najprije na Antonianumu (1954.-1955.), gdje je doktorirao iz teologije, a potom na Papinskome biblijskome institutu (1955.-1957.), gdje je postigao biblijski licencijat.
Istaknuti je biblijski prevoditelj i promicatelj duha Drugoga vatikanskog koncila. S franjevcem Zorislavom Lajošem pokreće list Glas s koncila iz kojega će nastati današnji Glas Koncila (1963.). Pokretač je i (s J. Kaštelanom) glavni urednik prijevoda Biblije u izdanju Stvarnosti (1968.). Preveo je (s J. Fućkom) Novi zavjet i priredio novi hrvatski Lekcionar (od 1969.). Sudjelovao je u osnivanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti (od 1968.). Dobitnik je znanstvene nagrade Annales Pilar Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar za 2004. godinu.[2] Od 2010. dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za društvene znanosti.[3]
Usto, fra Bonaventura je dugogodišnji propovjednik u crkvi Sv. Franje na Kaptolu, gdje je od 1981. do 2009. svake nedjelje predvodio misu u 11 sati, a njegove su propovijedi uvijek bile rado slušane.[4]
Lik fra Bonaventure Dude dokumentirala je Ljiljana Bunjevac Filipović u dokumentarnom filmu 'Manji brat - fra Bonaventura Duda (2009.), čija je scenaristica i redateljica.[5][6]
Fra Bonaventura preminuo je 3. kolovoza 2017. u samostanu Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu.[1]
Glavna djela
- Sjeme je Riječ Božja ( 1987.)
- Sijač je Sin Čovječji (1989.)
- U plemenitu srcu (1990.)
- Koncilske teme (1995.)
- U svjetlu Božje riječi (2000.).
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 HRT, Preminuo fra Bonaventura Duda, objavljeno i pristupljeno 3. kolovoza 2017.
- ↑ Životopis i intervju s fra Bonaventurom Dudom. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. listopada 2008.. http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=328 Pristupljeno 6. studenoga 2012.
- ↑ HAZU - Bonaventura, fra Duda (životopis), pristupljeno 12. siječnja 2014.
- ↑ Večernji list, 'Drugi sam po redu kandidat za sretnu smrt'. Pristupljeno 14. siječnja 2014.
- ↑ MojTV Manji brat - fra Bonaventura Duda (pristupljeno 9. listopada 2016.)
- ↑ Laudato Marija Pandžić: Ljiljana Bunjevac Filipović: Važna je otvorenost čovjeka za život, 17. lipnja 2013. (pristupljeno 9. listopada 2016.)