Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Betakoronavirus

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Coronaviridae
Animacija SARS-CoV-2 Viriona
Animacija SARS-CoV-2 Viriona
Sistematika
Koljeno: incertae sedis
Red: Nidovirales
Porodica: Coronaviridae
Potporodica: Orthocoronavirinae
Rodovi[1]
Sinonimi

Betakoronavirusi (β-CoV ili Beta-CoV) jedan su od četiri roda koronavirusa u poddružini Orthocoronavirinae u obitelji Coronaviridae, reda Nidovirales. Oni su zamotani, jednolančani RNK virusi zoonotskog, pozitivnog smisla. Koronavirusni rodovi sastoje se od različitih virusnih rodova s rodom betakoronavirusa koji sadrži četiri takve vrste. U starijoj literaturi ovaj je rod poznat i kao koronavirusi grupe 2.

Virologija

Alpha i betakoronavirusi uglavnom zaraze šišmiše, ali također zaraze i druge vrste poput ljudi, deva i zečeva. Beta-CoV koji su uzrokovali epidemije kod ljudi uglavnom izazivaju vrućicu i respiratorne simptome. Oni uključuju:

  1. SARS-CoV | Epidemija SARS virusa 2002. - 2004.
  2. MERS-CoV | MERS
  3. SARS-CoV-2 | Pandemija COVID-19

Morfologija

Virusi roda A razlikuju se od svih ostalih u rodu po tome što imaju dodatni kraći protein u obliku šiljka koji se zove hemaglutinin esteraza (HE) (P15776). Smatra se da je stečen od virusa gripe C.

Naziv Koronavirus potječe od latinskog corona, što znači 'kruna' ili 'halo', a odnosi se na njihovu sliku pod elektronskom mikroskopijom krunastih krojeva na njihovoj površini sličnih solarnoj koroni. Ovu morfologiju stvaraju virusni špic (S) peplomeri, proteini koji naseljavaju površinu virusa i određuju tropizam domaćina. Red Nidovirales nazvan je latinskim nidusom, što znači 'gnijezdo'. Odnosi se na proizvodnju ovog reda 3'-koterminalnog ugniježđenog skupa subgenomskih mRNA tijekom infekcije.

Riješeno je nekoliko struktura proteina šiljaka. Domena vezivanja receptora u Alpha i Betacoronavirus spič proteinu katalogizirana je kao InterPro: IPR018548. Šiljak protein, stroj za fuziju tipa 1, sastavlja se u trimer (PDB: 3jcl, 6acg); njegova jezgra struktura nalikuje proteini paramiksovirusa F (fuzija). Upotreba receptora nije jako očuvana; na primjer, među Sarbecovirusima, samo pod-linija koja sadrži SARS dijeli ACE2 receptor.

Galerija

Izvori

  1. "Virus Taxonomy: 2018b Release" (engl.) (html). ožujak 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujak 2018.. https://talk.ictvonline.org/taxonomy/ Pristupljeno 24. siječanj 2020. 
  2. "2017.012-015S" (engl.) (xlsx). listopad 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. svibanj 2019.. https://talk.ictvonline.org/ictv/proposals/2017.012_015S.A.v1.Nidovirales.zip Pristupljeno 24. siječanj 2020. 
  3. "ICTV Taxonomy history: Orthocoronavirinae" (engl.). https://talk.ictvonline.org//taxonomy/p/taxonomy-history?taxnode_id=201851847 Pristupljeno 24. siječanj 2020.