Bakropis

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bakropis Giovanni Vasija iz 1740. godine. Na slici je rimski trg Campo de' Fiori.

Bakropis je jedna od kemijskih grafičkih tehnika, oštrih i sočnih linija. Tehnika nije komplicirana ali zahtijeva preciznost u radu.

Opis[uredi | uredi kôd]

Postoji ploča koja može izdržati kemijski proces, dakle jetkanje, a takva ploča je cink ili bakropis koja mora biti prekrivena zaštitnim slojem prije samog graviranja. Na ploču zaštićenu asfaltnim lakom i pripremljenu za rad, tankom iglom graviramo crtež, koji potom stavljamo u kiselinu ili jetku na određeno vrijeme, ovisno od toga koliko želimo da nam linije budu tamne odnosno svijetle. Nakon jetkanja skidamo zaštitni sloj, operemo ploču od nečistoće i masnoće i ploča je spremna za otiskivanje.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Matko Peić: Pristup likovnom djelu, Zagreb, 1968., 53-56


Nedovršeni članak Bakropis koji govori o umjetnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.