| Badija | |
|---|---|
| Podatci | |
| Smještaj | Jadransko more |
| Otočna skupina | Korčulansko otočje |
| Koordinate | 42°57′20″N 17°09′40″E / 42.95556°N 17.16111°E |
| Država | Hrvatska |
| Najviši vrh | 75 m[1] |
| Površina | 0,971[2] km2 |
| Obalna crta | 4,16[2] km |
| Broj stanovnika | nenaseljen |
 | |
Badija je jedan od najvećih otoka u Korčulanskom otočju, u blizini grada Korčule (20 minuta vožnje brodom od Korčulanske luke).
Zemljopis
Površina od 0,97 km2 svrstava ga u otočiće (otoci manji od 1 km2), što ga ujedno čini i najvećim hrvatskim otočićem. Na južnoj strani su duge šljunčane plaže.[3]
Flora i fauna
Biljne zajednice koje dominiraju otokom su gusta makija i borova, čempresova i maslinova šuma. Na Badiji obitavaju jeleni lopatari. [3]
Gospodarstvo
Turizam. Oko otoka je šetnica uz more duga 4 km. Ljeti je povezan taksi-brodovima s pristaništem taksi-brodova u gradu Korčuli (uz ACI marinu Korčula). U brojnim uvalama su privlačne ronilačke lokacije. U blizini pristaništa nalazi se restoran koji je otvoren ljeti.[3]
Popularna kultura
Na Badiji je snimljen poznati film u hrv. - b-h. - srp. koprodukciji Crni biseri (1958).
Povijest
Prvi put se spominje 1368. kao Školj (otok) Svetog Petra (Scolenum sancti Petri). Godine 1392. naseljavaju ga franjevci iz Bosne.
Franjevački samostan
Podrobniji članak o temi: Franjevački samostan Uznesenja Marijina (Badija)
Ime Badija otok je dobio po samostanu (lat. abbatia - opatija) koji je izgrađen na prelasku s 15. na 16. stoljeće. Današnja crkva je renesansno djelo, a monumentalni klaustar sagradili su korčulanski majstori u 15. i 16. stoljeću. Samostan je doživio razne prepravke. 1909. godine je proširen i dograđen. Klasična gimnazija otvorena je godine 1909., od 1924. s pravom javnosti, bila je jedna od najpriznatijih škola te vrste u Europi. Sirotište s osnovnom školom otvoreno je godine 1922. Električnu energiju je imala od godine 1927. Nakon Drugog svjetskog rata jugoslavenske vlasti su protjerale franjevce s otoka. Odlukom Predsjedništva vlade NR Hrvatske od 12. prosinca 1949. izvršena je eksproprijacija samostana u koji je smještena vojska, a zatim zatvor. Godine 1956. Badija je preuređena u športski centar i odmaralište, a crkva pretvorena u skladište namirnica.
Vlada Republike Hrvatske je godine 2003. vratila Badiju svome pravom vlasniku Franjevačkoj Provinciji sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Dvije godine kasnije zadarski franjevci ugovorom ustupaju samostan Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji na 99 godina. Samostan i crkva na Badiji, nakon više od 60 godina nebrige i uništavanja vjerskih i kulturnih dobara, sada se postupno obnavljaju.
Tradicionalno svake godine na 2. kolovoza (Gospa od Anđela, Gospa od Milosti, Porcijunkula) održava se procesija oprosta, korčulanskim dijalektom rečeno perdun, gdje hodočasnici s Korčule, Orebića, Lumbarde i ostalih korčulanskih mjesta i Pelješca dolaze svojim čamcima i brodovima, slaveći Gospu od Otoka[4][5]
Crkve
Na vrhu otoka je crkva sv. Katarine, građena u isto vrijeme kad i crkva Gospe od Milosti.[5]
Ostalo
U unutrašnjosti otoka je obitavalište pustinjaka San Diega.[5]
Izvori
- ↑ Franček Drenovec (prosinac 2012.). "Hrvatski jadranski otoci, otočići ihridi". Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoz 2020.. http://www.hrvatskiotoci.com/ Pristupljeno 6. studenoga 2020.
- ↑ 2,0 2,1 Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 (): Plaža - otok Badija Croatia.hr. Pristupljeno 30. svibnja 2020.
- ↑ Korčula online, Gospa od anđela, Perdun na Badiji, objavljeno 3. kolovoza 2018., pristupljeno 13. lipnja 2019.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Sonja Kuzmić: Badija - otok molitve Hrvatska katolička mreža. 15. studenoga 2019. Pristupljeno 30. svibnja 2020.
Vanjske poveznice
- Badija, korculainfo.com