Andrija Fabing (Apatin, prije 2. siječnja 1810. – Osijek, 21. studenoga 1871.),[1] hrvatski graditelj orgulja iz poznate obitelji Fabing.[2]
Potomak njemačkih doseljenika. Obiteljska predaja kaže da su od švedskih doseljenika. Polovicom 18. stoljeća žive u Apatinu. Orguljarstvo je najvjerojatnije izučio u radionici apatinskih majstora Caspara i Ivana Fischera.[2][3] Od 1848. živi i radi u Osijeku. Po dobivanju građanstva, otvorio orguljarsku radionicu koja je radila otprilike do 1920. godine.[4] Izgradio orgulje u crkvama u Đakovu (župna crkva Svih svetih, "Mala crkva")[5], Trnavi, Gorjanima i Vrbici. Stil izrade bio je kasni barok, pod utjecajm učitelja Fischera. Kao majstor bio je dobar orguljar i vješt stolar. Obiteljsku radionicu prepustio je bratu Lorenzu, 1870. godine.[2]
Izvori
- ↑ O obitelji 'Fabing' u osječkom državnom arhivu: građa, Autor: Ban, Branka, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje (0353-5223) 11 (2011); 225-241, sažetak, Hrvatska znanstvena bibliografija
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Fabing, Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
- ↑ Fischer, Caspar (Kaspar), Hrvatska enciklopedija, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
- ↑ The Organ: An Encyclopedia Napisao/la Douglas Earl Bush,Richard Kassel, ISBN 0415941741, str. 130, Google Knjige
- ↑ Restaurirane orgulje iz 1850., objavljeno 16. svibnja, 2012., Maja MUŠKIĆ, Glas Slavonije