Ana Dujmović

Ana Dujmović r. Profuntarović (Srijemska Kamenica, 20. lipnja 1923. — Zagreb, 10. kolovoza 2013.), hrvatska politička uznica, žrtva jugokomunističkih progona, prognanica iz istočnog Srijema.

Životopis

Rodila se je i živila u Srijemskoj Kamenici, naselju gdje su Hrvati iz skupine Šokaca izvorno i starosjedilačko stanovništvo. U Kamenici je dočekala Drugi svjetski rat. Njeno rodno mjesto došlo je u sastav NDH. Mjesto je zadržali mirni suživot s mjesnim Srbima čak i za rata, te nije pretrpilo nemire niti je bilo progona srpskog stanovništva. Nije bilo ni nacionalne segregacije, jer su u školu zajedno išla i hrvatska i srpska djeca. Pretkraj rata, kad su jugokomunističke i srpski partizani ušli u Kamenicu 23- listopada 1944., doživjela je tragediju mjesnih Hrvata. Gotovo svi kamenički Hrvati od 16 do 60 godina su skupljeni i odvezeni u nepoznatom pravcu. Nepovjerenje koje nije imala prema partizanima dobila je kad je vidila da se ponašaju kao četnici. U pogromu Hrvata koji je uslijedio stradalo joj je više rođaka. Dio Hrvata, pa tako i njene rodbine se uspio skriti, no nakon izlaska iz skrivanja uhićeni su i osuđeni na teške zatvorske kazne i prisilni rad. Rodbina joj je trpila zlostavljanja i nakon što su izašli iz zatvora. Otac joj je podlo ubijen gotovo desetljeće nakon rata. Za preživiti su se morali obratiti crkvi koja bi im dala poslovni prostor. Strahote i ubojstva koja su Hrvate snašla nije se smjelo nigdje objaviti, nego se to smjelo progovoriti i zapisati tek u samostalnoj Hrvatskoj. Dotad je Dujmović trpila progone uz optužbe za nekakvo "ustaštvo", makar se radilo o odlasku u crkvu ili posjeti bliskoj rodbini u Zapadnoj Europi 1981. godine. Šikaniranja su otišla dotle da je otišla iz rodnog gradića u drugu republiku, ali to jugokomunističke zločince nije spriječilo da je uhite i ondje, dovedu u Novi Sad i osude zbog verbalnog delikta na 3 godine i 9 mjeseci zatvora. Na uvjetnu slobodu je izašla nakon dvije godine u kaznionici u Srijemskoj Mitrovici. Izašla je 25. prosinca 1984. godine. U međuvremenu, nakon Titove smrti nije došlo do popuštanja pritisaka, nego su se čak pojačali. Svaki mali gospodarski pothvat koji bi napravili, izazivao je bijes velikosrba. Ana se uspjela udati. Suprug Luka Dujmović također je bio žrtva progona, i 1942. je morao otići iz Rakovca, gdje su mu četnici oduzeli kuću. Na njenu nevolju, suprug je iz prvog braka imao sina koji je bio marioneta supruge koja je bila velikosrpska ekstremistica i taj je sin odavao svaku "hrvatsku" rečenicu izgovorenu kod kuće.

Usponom velikosrpskog nacionalizma krenuo je sveopći progon i šikaniranje Hrvata, osobito od 1990., a pod vodstvom Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja. Hrvati Srijemske Kamenice našli su se na udaru. Mnogi su pokušali izdržati, ali situacija je bila nepodnošljiva i izbjegli su ili prognani u Hrvatsku, napustivši svoje kuće i svoja višestoljetna imanja. Dujmović je trpila nadajući se da će stvari prestati, no naposljetku 1994. se to više nije moglo pretrpiti, nakon još jedne provale u njenu kuću. Uz pomoć prijatelja uspjela je prenijeti kriomice svoju imovinu iz kuće i došla je u Hrvatsku. Cijelo vrijeme boravka u rodnoj Kamenici, velika su joj pomoć bili katolički svećenici i redovnici.

Došavši u Hrvatsku, napokon je smjela javno objaviti popis svih Hrvata žrtava komunizma u Srijemskoj Kamenici 1944. godine. Popis odvedenih i ubijenih je bio dug 250 imena, s podatcima o imenu, prezimenu i adresi stanovanja. To je bio prvi popis žrtava komunističkoga sustava iz Drugog svjetskog rata, a objavio ga je časopis Politički zatvorenik.

Zagrebačkome groblju Miroševcu darovala je Korpus Isusa Krista na centralnom velikome betonskom križu, a koji je blagoslovljen 17. veljače 2006. godine. Umrla je 10. kolovoza 2013., a pokopana je na Miroševcu 13. kolovoza 2013. godine.