Adrianskoga mora sirena, hrvatski barokni spjev. Jedan je od temeljnih hrvatskih spjevova i važnog nacionalno-identitetskog simbola hrvatske povijesti i kulture.[1]
Hrvatska je inačica mađarskog izvornika, epa Adriai tengernek Syrenaia što ga je na temu turske opsade i zauzeća tvrđave Siget 1566. godine spjevao Petrov brat Nikola Zrinski, objavivši spjev u Beču 1651. godine. Petrov hrvatski prepjev otisnut u Veneciji 1660. godine ostao je do 19. stoljeća najljepšom hrvatskom tiskanom knjigom i spomenikom rodu i djelu Zrinskih.[1]
Osobitost Petrova prepjeva bratova djela ogleda se u njegovim nastojanjima da izbjegne doslovno prenošenje značenja predloška (primjerice, tursku pobjedu zbog velikih vojnih gubitaka smatra neuspjehom i početkom konačnoga turskog sloma), te da da svoje filozofske i moralizatorske misli i poglede unosi u stihove »jednako kad je riječ o turskom pijančevanju kao i o ljepoti ljubavi« (J. Bratulić).[1]
Osim Obside Sigecke kao glavnog sadržaja spjeva, Adrijanskoga mora sirena obuhvaća i niz lirskih pjesama ‒ idile, epigrame sigetskim junacima, pjesmu o Kristu i zaključnu pjesmu Ispivanje u kojoj Nikola kao pjesnik izvornika progovara o vlastitu ratničkom habitusu.[1]
Novo kritičko izdanje priredio je 2016. godine akademik Josip Bratulić koji je stihove Petra Zrinskog popratio komentarima, rječnikom i znanstvenom studijom o autoru i poetičkim aspektima hrvatske Zrinijade, njezinim kulturnopovijesnim implikacijama i njezinom trostoljetnom recepcijom.[1]
Izvori
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.