Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Žarko Prebil

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Žarko Prebil
Žarko Prebil
Žarko Prebil 2000. godine kada je za Teatro Argentino
u La Plati koreografirao balet Don Quijote
Rođenje 8. siječnja 1934.
Smrt 12. lipnja 2016.
Zanimanje baletni plesač, koreograf i pedagog
Portal o životopisima

Žarko Prebil (Split, 8. siječnja 1934.Rim, 12. lipnja 2016.) bio je hrvatski baletni umjetnik: plesač, koreograf i baletni pedagog međunarodnoga ugleda i karijere.[1][2]

Životopis

Žarko Prebil školovao se u zagrebačkome Hrvatskom narodnom kazalištu u klasi Milorada Jovanovića,[1] a usavršavao se u baletnom studiju pri HNK Zagreb kod Ane Roje. Članom baletnog ansambla HNK u Zagrebu postao je 1951., a iste je godine debitirao kao Mirko u Lhotkinom Đavlu na selu i Ciganin u Baranovićevu Licitarskom srcu.[3] Od 1955. do 1965. bio je prvi solist Narodnoga pozorišta u Beogradu, gdje je plesao glavne uloge u klasičnim baletima. Od 1967. do 1972. usavršavao se na Državnom institutu za kazališnu umjetnost (GITIS) u Moskvi,[1] gdje je diplomirao na odsjeku za pedagogiju i koreografiju te stekao zvanje magistra umjetnosti.[3] Samostalno je gostovao u svim glavnim baletnim kazalištima negdašnjega Sovjetskoga Saveza te u Oslu i Italiji.[1]

Svoju je relativno kratku, ali bogatu plesačku karijeru završio 1968. gostujući u teatru Kirov u tadašnjem Lenjingradu te Kijevu i Taškentu.[3] Iste je godine (1968.) došao u Italiju te je u glavnom rimskom kazalištu (tal. Teatro dell’Opera) postavio popularni balet Giselle francuskoga skladatelja Adolpha Adama. Od tada je kao koreograf surađivao s mnogim baletnim ansamblima u talijanskim i inozemnim kazalištima (Teatro di San Carlo u Napulju, Teatro Colόn u Buenos Airesu, Teatro Argentino u La Plati i drugima).[1][2] Najveći je dio svoga umjetničkog djelovanja proveo u talijanskoj Nacionalnoj baletnoj akademiji u Rimu (tal. Accademia Nazionale di Danza di Roma), gdje je slovio za "jednoga od najvećih majstora baleta".[2] U studenom 2010. Prebil je također bio angažiran i kao predavač metodike klasičnoga baleta u novotvorenom Baletnom studiju pri beogradskom Narodnom pozorištu.[3][4] Preminuo je 12. lipnja 2016. u rimskoj bolnici Gemelli.[2]

Nagrade i priznanja

  • 1960. – Nagrada za najboljeg solista u klasičnim baletima na Festivalu u Ljubljani.[3]
  • 2003.Predsjednik Republike Italije Carlo Azeglio Ciampi dodijelio mu je titulu viteza Republike Italije (tal. Cavaliere al merito della Repubblica Italiana) za pedagoški i koreografski rad.[5]
  • Zlatna medalja za zasluge u kulturi i školstvu talijanskog Ministarstva visokoga obrazovanja.[3]
  • Premio delle muze za zasluge u njegovanju klasičnog baleta i godišnja nagrada za pedagoški rad u klasičnom baletnom repertoaru.[3]
  • 2010. – Nagrada za životno djelo Udruženja baletnih umjetnika Srbije.[6]
  • 2014.Premio Roma Jia Ruskaja, nagrada za životno djelo.[7]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Prebil, Žarko, pristupljeno 14. lipnja 2016.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Večernji.hr – Silvije Tomašević: »Hrvatskom baletanu Žarku Prebilu (84) odana počast u Nacionalnoj baletnoj akademiji u Rimu«, objavljeno i pristupljeno 14. lipnja 2016.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Plesna scena.hr – U teatru učestvuje i moja duša : Žarko Prebil u povodu 60 godina profesionalnog bavljenja baletom, objavljeno 21. veljače 2011., pristupljeno 14. lipnja 2016.
  4. (srp.) www.blic.rs – Otvoren Baletski studio Narodnog pozorišta, objavljeno 11. studenoga 2010., pristupljeno 15. lipnja 2016.
  5. (tal.) www.campadidanza.it – Roberta Albano: »E’ morto Zarko Prebil, il mondo della danza è in lutto«, objavljeno 12. lipnja 2016., pristupljeno 15. lipnja 2016.
  6. (srp.) www.blic.rs – Prebilu nagrada za životno delo, objavljeno 25. listopada 2010., pristupljeno 15. lipnja 2016.
  7. (tal.) www.lanouvellevague.it – Quando la danza fa rete, Aspettando il Gala Premio Roma Jia Ruskaja 2014, objavljeno 20. studenoga 2014., pristupljeno 15. lipnja 2016.

Vanjske poveznice