Švedska vatra ili Švedska peć izvor je topline i svjetlosti iz vertikalno gorečeg drveta koje gori polako iznutra prema van. Postala je poznata u Europi tijekom tridesetogodišnjeg rata. U usporedbi s logorskom vatrama ima prednost kompaktnosti kojom se omogućuje više izvora topline. Međutim napor za pripremu drva je veći.
Potrebno je deblo promjera otprilike 25-60 centimetara duljine od oko 50 do 150 centimetara. Jedan kraj debla trebao bi biti ravno odrezan kako bi moglo samostalno ravno stajati.
Ovisno o veličini i duljini drva gori između dva i pet sati.
Povijest
Prema predaji tijekom tridesetogodišnjeg rata Šveđani su rabili užarena trupla. Prednost je da postrojbe nisu morale nositi sa sobom drvo za ogrjev i mogli su se opskrbiti svugdje s obziron da čak i svježe odsjećeno drvo može gorjeti na taj nacin.
Najbolje vrste drva su smolasto mekana drva: smreka, jela i bor.
Drvo ne bi trebalo biti previše suho, jer u suprotnom brzo izgara.