Šišupala Vadha (IAST: śiśupāla-vadha "ubijanje Šišupale") je djelo klasičnosanskrtskog pjesništva, jedno od šest Mahakavja ili "epskih pjesni". Skladao ga je otprilike u osmom stoljeću Magha, te se stoga također zove i Magha-kavya.
Priča govori o Šišupali, kralju Ćedijskog kraljevstva u središnjoj Indiji, zemljopisno vjerojatno odgovarajući Bundelkhandu. Šišupala je izazvao Krišnu na dvoboj, pri kojemu mu je potonji odrubio glavu Sudaršana diskom.
Pjesma je istaknuta svojom zapletenom igrom riječi i tekstualnom složenošću. Devetnaesti kanto sadrži sljedeće stihove koji su nazvani "najsloženijom i najizvrstnijom vrstom palindroma ikad smišljenom"[1] - daju isti tekst čitani naprijed, nazad, odzdo prema gore i odzdo prema dolje
- sa-kA-ra-nA-nA-ra-kA-sa
- -kA-ya-sA-da-da-sA-ya-kA
- ra-sA-ha-vA vA-ha-sA-ra
- -nA-da-vA-da-da-vA-da-nA.
- (nA da vA da da vA da nA
- ra sA ha vA vA ha sA ra
- kA ya sA da da sA ya kA
- sa kA ra nA nA ra kA sa)
(bilješka: crtica označuje istu riječ). Posljednja četiri redka su obrnuta inačica prva četiri, dȃna u objasnidbenu svrhu kako bi se jasnije smotrila svojstva stihova).
Izvori
- ↑ Martin Gardner, Mathematical Circus, p. 250