Šaponje su malo salašarsko naselje. Do Šaponja se može doći iz Sombora Čonopljanskim putom, a 2 km prije Čonoplje put skreće prema Šaponjama. Sombor je zračno udaljen 6 km prema jugozapadu. Čonoplja je 1,5 km prema istoku, Lemeš je 4 km sjeverno. Par kilometara južno od Šaponja prolazi željeznička prometnica prema Kuli i Novom Sadu, a sjeverno prolazi željeznička pruga prema Bajmaku i Subotici. Južno od Šaponja je kanal. Kod Sombora se račva biciklistička staza Via Pacis Pannoniae / Panonski put mira koja povezuje Osijek i Sombor. Jedan krak vodi do naselja Šaponje, a drugi ka salašarskom naselju Gradini i produžava do Malog Stapara u pravcu Kule, Vrbasa i Novog Sada.[1] Kod Donje Šaponje se nalazi grob koji je jedan od glavnih nalazišta kulture grobnih humki. Pod imenom Šap se spominje još 1380. godine.[2] Kad je Sombor isposlovao status slobodnog kraljevskog grada 1749., morao je platiti otkupninu.[3] Nije imao dovoljno novaca, pa su gradski otci odlučili uzeti zajam.[3] Novac je pribavio hrvatski ban Adam Batthyány koji je zauzvrat postao vlastelinom ove pustare.[3] U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine.[4] Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.[4] Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.[4] U graničarskim vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.[4] U Šaponjama su nalazi mnogo netaknute salaške arhitekture koja je u dobrom stanju.
Kilometar zapadno od Šaponja nalazi se Somborski ribnjak.
Šaponje su dijelom prstena od 18 salaških naselja oko Sombora.[5]
Nešto južnije od Milčića, pored bare Ravnjače je somborski trgovac Samuilo Živanović dao 1858. podići vodicu. Šaponjska vodica je kapela na slatinastoj livadi obitelji Pelagića. Po predaji Živanović si je izliječio vid vodom s izvora koji je tu na livadi iskopala stoka. U znak zahvalnosti Bogu, podigao je na tom mjestu kapelicu Uznesenja Gospodinova (Vaznesenja Gospodnjeg) te su se ondje o nadnevku Uznesenja Gospodinova (Spasovdana) po julijanskom kalendaru okupljali salašari s obližnjeg Milčića i Šaponja na vodicu. Julijana Vlaškalić je ispred kapele podigla 1859. križ. Na Šaponjskoj vodici je napravljen bunar.[6]
Izvori
- ↑ EkoForum
- ↑ Zelena mreža Vojvodine
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Ante Sekulić: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 77-78, ISBN 86-03-99816-7
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Ante Sekulić: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, ISBN 86-03-99816-7
- ↑ Zapadnobački okrug Istorijat Sombora (srpski)
- ↑ Milan Stepanović: Tri somborske vodice. 6. siječnja 2019. Pristupljeno 20. studenoga 2025.