Čitanje, kognitivni proces usvajanja značenja iz pisanih simbola, odnosno iz teksta koji se sastoji od znakova ili slova. Proces čitanja je moguć ako čitatelj poznaje pismo i jezik teksta[1]. Čitanje se najčešće odvija vizualnim putem, pri čemu se značenje usvaja iz znakova otisnutih u knjizi, novinama i sl., ili prikazanih na ekranu računala, televizora ili mobilnog telefona. Može biti i taktilno, primjerice pomoću Brailleevog pisma.
Čitanje je višeslojni proces u kojem čitatelj koristi sposobnosti uočavanja (percepcije), prepoznavanja, povezivanja i tumačenja znakova, kako bi na kraju shvatio sadržaj, značenje ili ideju sadržanu u tekstu.[1] Jedna je od glavnih sastavnica pismenosti, i temeljna vještina suvremenog čovjeka. Usvaja se od djetinjstva kroz odgoj i obrazovanje. Smatra se da potiče razvoj inteligencije, jezične kompetencije te kreativnog mišljenja, mašte i zaključivanja. Omogućuje djeci i odraslima da se upoznaju s različitim svjetovima, informacijama i idejama od onih koje stječu neposredno iz okoline. Hrvatsko čitateljsko društvo se bavi poticanjem, istraživanjem i unapređivanjem čitanja i pismenosti na svim razinama u društvu te razvojem svijesti o važnosti čitanja i pismenosti.[2] Od njegovog osnivanja kao dobrovoljne udruge 1991. godine predvode ga knjižničari i školski profesori iz različitih krajeva Hrvatske.[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Čitanje, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. (pristupljeno 5. travnja 2021.)
- ↑ O nama, Hrvatsko čitateljsko društvo, hcd.hr (pristupljeno 5. travnja 2021.)
- ↑ Povijest, Hrvatsko čitateljsko društvo, hcd.hr (pristupljeno 5. travnja 2021.)