Tomislav Janko Šagi-Bunić
| Tomislav Janko Šagi-Bunić | |
| Rođenje | 2. veljače 1923. Brodarovec |
|---|---|
| Smrt | 21. srpnja 1999. Zagreb |
| Narodnost | Hrvat |
| Polje | teologija |
| Institucija | Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu |
Tomislav Janko Šagi-Bunić (Janko Šagi, od 1960. upotrebljava književno ime Tomislav Janko Šagi-Bunić) (Brodarovec kraj Varaždina, 2. veljače 1923. - Zagreb, 21. srpnja 1999. ) bio je jedan od vodećih hrvatskih katoličkih teologa dvadesetog stoljeća, sveučilišni profesor, franjevac kapucin. Brat franjevca kapucina, provincijala Bone Zvonimira Šagija.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kôd]
Šagi-Bunić je rođen u obitelji Stjepana i Ane rođ. Bunić. Nakon završetka osnovne škole odlazi u kapucinsko sjemenište u Varaždinu. Godine 1940. stupa u kapicinski novicijat u Škofjoj Loki u Sloveniji. Studij teologije završava 1949. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1951. godine radnjom Kristologija Prokla Carigradskog (434.-446.). Od 1951. do 1952. služio je vojni rok i nakon toga sve do smrti živi i djeluje u Zagrebu. Od 1955. do 1958. godine bio je provincijal Ilirske kapucinske provincije u Hrvatskoj i Sloveniji.
Teološki rad[uredi | uredi kôd]
Profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu postaje akademske godine 1952/53. Za dekana Fakulteta izabran je akad. god. 1969/70, u godini proslave 300. obljetnice utemeljenja Zagrebačkog sveučilišta, zatim ponovno u više navrata. Kao dekan zalaže se za razvoj teološkog istraživanja i integraciju ove najviše crkvene visokoškolske ustanove u Hrvata sa Zagrebačkim sveučilištem. 7. prosinca 1979. Šagi-Bunić je izabran za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
U svojstvu privatnog teologa zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Franje Šepera, Šagi-Bunić prisustvuje svim zasjedanjima (4) Drugog vatikanskog sabora (1962. – 1965.). Postaje članom međunarodne Teološke komisije pri Kongregaciji za nauk vjere (29/4/1969). Surađuje kod osnivanja i usmjerenja Glasa Koncila (1962.), jedan je od inicijatora biltena za ekumenska pitanja Poslušni Duhu i časopisa Svesci Kršćanske sadašnjosti (1966.) čiji je glavni i odgovorni urednik do br. 19-20/1971, usko suraduje kod organiziranja Kršćanske sadašnjosti - Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informaciju (1968) i Teološkog društva Kršćanska sadašnjost, kojemu predsjeda od 1977. do kraja 1989. godine.[2]
Makar na glasu kao najizvrsniji teolog, češće je pisao članke i knjige za široko čitateljstvo, uvijek pazeći na visoku kvalitetu sadržaja.[3] Godinama je redovno objavljivao popularne tekstove o teologiji na trećoj stranici Glasa Koncila, najčitanijeg katoličkog glasila u Hrvatskoj.[4]
O životu i djelovanju Šagi-Bunića 2013. godine snimljen je dokumentarni film autora i scenarista Augustina Bašića, te redatelja Nevena-Mihaela Dianeževića.[5][6][7]
Djela[uredi | uredi kôd]
Nepotpun popis djela Šagi-Bunića.[8]
- Kristologija Prokla Carigradskog (434.-446.) (doktorski rad, 1951./2009.)
- Kršćanstvo ne može biti umorno: 25 govora održanih u zagrebačkoj katedrali (1962.)
- Ali drugog puta nema, uvod u misao Drugog vatikanskog koncila (1969.)
- Nema privatnoga Boga, razmišljanja o temeljnim usmjerenjima kršćanske egzistencije (1970.)
- Crkva i domovina (1970.)
- Izazov starih (1972.)
- Povijest kršćanske literature (1976.)
- Vrijeme suodgovornosti I-II (1981.-1982.)
- Katolička crkva i hrvatski narod (1983.)
- Bogu nije nitko nevažan (1983.)
- Četiri poruke sv. Leopolda Bogdana Mandića: uz njegovu kanonizaciju (1983.)
- Bog Otac Sabaot (članak, 1999.)
- Euharistijski put svetog Leopolda Bogdana Mandića (1984., 2000.)
- Euharistija u životu Crkve kroz povijest (1984.)
- Motriti lice Očevo (2000.)
Nagrade[uredi | uredi kôd]
- 1994. Državna nagrada za znanost za životno djelo
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Bilješke i literatura
- ↑ Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića Fra Bono Zvonimir Šagi, ofmcap. (pristupljeno 14. travnja 2017.)
- ↑ Tomislav Zdenko Tenšek, Tomislav Janko Šagi-Bunić. 2. veljače 1923. - 21. srpnja 1999., Bogoslovska smotra, Vol.70 No.3-4, travanj 2001., Hrčak, hrcak.srce.hr
- ↑ Živko Kustić, Nezaboravni Tomislav Šagi-Bunić, Jutarnji list 29.7.2006., www.jutarnji.hr
- ↑ Sinonim hrvatske teološke bistrine – Tomislav Janko Šagi Bunić, Glas Koncila 26.11.2011., www.glas-koncila.hr
- ↑ Pretpremijera dokumentarnog filma o Tomislavu Janku Šagi-Buniću (IKA - informativna katolička agencija, objavljeno 12. ožujka 2013., pristupljeno 10. ožujka 2016.)
- ↑ Tomislav Janko Šagi-Bunić, pokoncilski teolog i mislilac 21. stoljeća - dijalog: drugog puta nema (OsijekNet, objavljeno 12. ožujka 2013., pristupljeno 10. ožujka 2016.)
- ↑ Neven Dianežević (mojtv.net)
- ↑ Opsežna bibliografija radova Šagi-Bunića dostupna je u Franjo Šanjek, Pedeset godina znanstvenog i literarnog rada Tomislava J. Šagi- Bunića (1939-1989) Croatica Christiana Periodica, Vol.13 No.23, lipanj 1989., Hrčak, hrcak.srce.hr
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Mrežna mjesta
- Radovi T. J. Šagi-Bunića na Hrčku
- T. J. Šagi Bunić, Kristologija Prokla Carigradskog, www.verujem.org
- T. J. Šagi Bunić, Povijest kršćanske literature, www.scribd.com