Neuropeptidi

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Neuropeptidi su kemijske supstance veće molekulske mase, koje sporo djeluju, ali izazivaju dugotrajne promjene u živčanom sustavu. Oni se ne sintetiziraju u presinaptičkom završetku već u tijelu neurona i aktivno prolaze duž aksona do živčanog završetka. Dosad je otkriveno više od 100 vrsta neuroaktivnih peptida.

Djelovanje[uredi | uredi kôd]

Nuropeptidi neurone mogu i ekscitirati i inhibirati, ali najčešće djeluju modulacijski. Neki su otprije poznati kao hormoni u drugim vrstama tkiva ili kao peptidi neurosekrecijskih stanica. Utvrđeno je i da neki od njih sudjeluju u modulaciji prijenosa osjetilnih informacija (posebno boli) i emocionalnih stanja, ili u reakcijama što su izazvane stresom.

Metabolizam[uredi | uredi kôd]

Sinteza neuropeptida se odvija isključivo u tijelu neurona bez amplifikacije. Iz tog razloga neuroni tijekom sinaptičke signalizacije nastoje neuropeptide što učinkovitije iskoristiti. Zato većina peptidnih receptora neuropeptide veže s vrlo visokim afinitetom. Oslobađanje neuropeptida egzocitozom mogu potaknuti samo specifični obrasci stimulacije.

Podjela[uredi | uredi kôd]

Neuropeptide razvrstavamo u nekoliko velikih obitelji, a za mnoge od njih već su otkriveni razni receptori u mozgu.

Pro-opiomelanokortin:

Pro-encefalin:

Pro-dinorfin:

Tahikinini:

Crijevno-moždani peptidi:

Hormoni hipotalamusa:

Ostali: