Društvo bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu
Društvo bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu, udruga bh. Hrvata iz Zagreba.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Osnovano je ožujka u 1939. godine. Osnovali su ga Zagrepčani iz građanskih i intelektualnih krugova koji su podrijetlom ili nekim drugim putem bili u svezi s Bosnom i Hercegovinom. Pristupili su društvu i zagrebački građanski muslimanski koje je predvodio zagrebački muftija Ismet Muftić. Osnovano je u povodu glasina o diobi Bosne i Hercegovine. Zadaća društva bila je promicati suradnju bosansko-hercegovačkih katolika i muslimana na podlozi hrvatske nacionalne misli i obavješćivanja hrvatske javnosti o kulturnim, vjerskim i političko-nacionalnim značajkama Bosne i Hercegovine.[1]
Predsjednik je bio povjesničar Ćiro Truhelka, a potpredsjednik Ismet Muftić. Društvo je u javnosti zastupalo je koncept hrvatske nacionalne pripadnosti Bosne i Hercegovine. Bilo je to u vrijeme pregovora oko određivanja konačnih granica Banovine Hrvatske.[2] U nadzornom odboru bio je Halid Muftić.[3]
Društvo je premda prohrvatsko, bilo proturežimsko, jer je Banovina Hrvatska djelovala pod kapom vlasti. Društvo je kritiziralo razgraničenje kojim je najveći dio Bosne i Hercegovine ostavljen izvan Banovine Hrvatske, zbog čega su ga vlasti pratile sa sumnjom. Sumnju su pojačali ulasci pojedinaca u ovo nestranačko društvo, koji su bili u svezi s ustaškim krugovima. Društvo je prestalo raditi nakon uspostave NDH, jer su prema vjerovanju osnivača ostvarene temeljne društvene zadaće. Pojedini članovi Društva postali su upravni i kulturni dužnosnici.[1]
Istaknuti članovi[uredi | uredi kôd]
Istaknuti članovi proizašli iz Društva:[1]
- Mehmed Alajbegović, ministar skrbi za postradale krajeve i ministar vanjskih poslova
- Grga Ereš, zamjenik stožernika Ustaškog sveučilišnog stožera i redarstveni dužnosnik
- Mirko Jurkić, od 1941. do 1945. tajnik Matice Hrvatske
- Slavko Kvaternik, poslije doglavnik, vojskovođa i ministar domobranstva
- Junus Mehmedagić, potpredsjednik Hrvatske državne banke
- Hasib Muradbegović, predsjednik Banskog stola u Sarajevu, potpredsjednik i predsjednik Vrhovnog suda u Banjoj Luci i Zagrebu
- Stjepan Ratković, ministar narodne prosvjete, poslanik u Berlinu
- Ante Štitić, ustaški i redarstveni dužnosnik
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Hasanbegović, Zlatko. Iz korespondencije Ademage Mešića uoči uspostave Banovine Hrvatske. Pismo Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu reis-ul-ulemi Fehimu Spahi i vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Šariću iz svibnja 1939. // ČSP, br. 3. (2008.), str. 969.–998. (Hrčak), str. 973-974.
- ↑ Zlatko Hasanbegović, Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja, Medžlis Islamske zajednice u Zagrebu-Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2007, str. 175.
- ↑ Hasanbegović, Zlatko. Iz korespondencije Ademage Mešića uoči uspostave Banovine Hrvatske. Pismo Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu reis-ul-ulemi Fehimu Spahi i vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Šariću iz svibnja 1939. // ČSP, br. 3. (2008.), str. 969.–998. (Hrčak), str. 997.