Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Marijan Jaić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 94697 od 2. rujan 2021. u 23:59 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Fra Marijan (Stjepan) Jaić (Slavonski Brod, 1795.- Budim 1858.) je hrvatski književnik i svećenik iz Mađarske.

Rođen je kao Stjepan Jaić u Slavonskom Brodu 4. srpnja 1795. Školovao se u Brodu (1813-15), Našicama (1815-19) i Mohaču. Bio je franjevački redovnik, zaredio se 1812. u Baču, a 1816. u Vukovaru uzeo redovničko ime Marijan. Pripadao je franjevačkom kulturnom krugu Hrvata iz Budima. Bavio se glazbom, bogoslovljem i filozofijom, a predavao je i kao nastavnik u Vukovaru. Predavao je na franjevačkim visokim učilištima, bio je između ostalog, provincijal u Budimu i gvardijan osječkog franjevačkog samostana. Izgradio je i samostansku knjižnicu u Osijeku. Vratio se potom u Budim gdje je djelovao u franjevačkoj provinciji sv. Ivana Kapistrana.

Pored fra Grgura Čevapovića, koji je početkom 19. st. bio važnom osobom u koja je radila na buđenju i očuvanju hrv. narodnog duha i jezika podunavskih Hrvata, fra Marijan Jaić i fra Kaje Agjića su se također predali istoj zadaći.
Točnije, Jaić je uz Agjića nastavljač Čevapovićeva rada. Jaić i Agjić pripadaju onim franjevcima iz Slavonije koji su čvrsto stali uz ilirski pokret i koji su ga namjeravali proširiti i u ugarsko Podunavlje. Razlog tome je što je, kako je Agjić (hiperbolično) pisao Ljudevitu Gaju 1836. "da u Bačkoj gotovo nitko više ne govori hrvatski", pa se plašio da mađarizacija, koja je naglo zahvatila Bačku, može ugroziti i samu Slavoniju, pa se otvoreno borio očuvati hrv. jezik i hrv. identitet među podunavskim Hrvatima.

Napisao je nekoliko pjesmarica i molitvenika na hrvatskom jeziku, a najpoznatije mu je pjesmarica Vinac bogoljubnih pisama iz 1830., u koje je, kao priznanje njegovog rada, unio skoro sve pjesme iz Bajske pjesmarice fra Petra Lipovčevića iz 1786..

Umro je od posljedica moždanog udara u Budimu 1858. gdje je i pokopan.

Izvori

  • Scrinia Slavonica br.6/2006. Robert Skenderović, Sudjelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnom pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. st. i početkom 20. st.
  • Oktatási és Kulturális Minisztérium Okvirni program hrv. jezika i književnosti za dvojezične škole - Književnost Hrvata u Mađarskoj
  • Iz hrvatske duhovne poezije - fra Marijan Jaić, Glas Koncila, br. 14 (2012), 15.
  • Franjo Emanuel Hoško, Marijan Jaić, obnovitelj među preporoditeljima (Zagreb: Hrvatski salezijanski centar, 1996). ISBN 953-6055-14-7.


Nedovršeni članak Marijan Jaić koji govori o hrvatskom književniku iz Mađarske treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

Sadržaj