Francuski jezici

Francuski jezici (privatni kod: fren), naziv za skupinu pet srodnih jezika šire oilske skupine^[1], kojima se služi nekoliko jezično srodnih naroda zapadne Europe, poglavito u Francuskoj, Švicarskoj (govore ga Frankošvicarci) i Belgiji te u drugim dijelovima svijeta gdje su se iselili, naročito u području kanadske provincije Quebec (Frankokanađani), nekim afričkim državama gdje je službeni ili se govori od domorodačkog stanovništva i malenih novih nacija i naroda kao što su Martinikanci, Kajuni, etc. U Francuske jezike spadaju:

1. francuski jezik (64,858,000), govore ga Francuzi i Frankošvicarci. Zemlje: Francuska (51,000,000), Alžir (110,600, 1993; 20% populacije razumije ga čitati i pisati), Andora (2,400, 1986; nacionalni jezik), Belgija (4,000,000; službeni), (Benin (16,700, 1993 Johnstone; službeni), Burkina Faso (službeni), Burundi (2,200, 2004; službeni), Čad (3,000, 1993; službeni), Demokratska Republika Kongo (službeni), Džibuti (15,440, 1988; službeni), Ekvatorska Gvineja (službeni), Francuska Gijana (nacionalni jezik), Francuska Polinezija (25,668, 2000 WCD; službeni), Gabon (37,500, 1993 Johnstone; službeni), Gvadalupe (7,300, 2004; službeni), Gvineja (službeni), Haiti (600, 2004; službeni. 400,000 govornika kao drugi jezik.), Italija (100,000, 1987 Harris; službeni), Kambodža (nepoznato; govori se kao drugi jezik među starijim osobama), Kamerun (službeni), Kanada (6,700,000; službeni), Komori (1,700, 1993; službeni), Republika Kongo (28,000, 1993; službeni), Libanon (16,600, 2004; službeni), Luksemburg (13,100, 1993 Johnstone), Madagaskar (18,000, 1993 Johnstone; službeni), Mali (9,000, 1993 Johnstone; službeni), Martinik (9,000, 2004; nacionalni jezik Martinikanaca), Mauricijus (37,000; službeni), Mayotte (2,450, 1993 Johnstone; službeni), Monako (17,400, 1988; službeni), Niger (6,000, 1993 Johnstone; službeni), Nova Kaledonija (53,400, 1987; službeni), Obala Bjelokosti (17,470, 1988 popis; službemi), Réunion (2,400, 1993 Johnstone; službeni), Ruanda (2,300, 2004; službeni), Saint Pierre i Miquelon (5,114, službeni), Sejšeli 977 (1971 popis; službeni), Senegal (službeni), Srednjoafrička Republika (9,000, 1996; službeni), Švicarska 1,272,000 (1990 popis; službeni), Togo 3,000 (1993; službeni), Tunis 11,000 (1993), UK 14,000 (1976, Stephens. Službeni na Kanalskim otocima), Vanuatu 6,300 (1995; službeni), Wallis i Futuna 120 (1993 Johnstone)..

2. judeofrancuski jezik (tsarfatit) †, sjeverna Francuska i susjedna Njemačka.

3. kajunski jezik (Kajuni u močvarnim predjelima Louisiane),

4. pikardijski jezik, Pikardi iz sjeverne Francuske, Pikardija. 1,901,000 etničkih. Broj govornika nepoznat.

5. valonski jezik, Belgija, govore ga Valonci.

Povijesni francuski jezici

Postojala su tri priznata povijesna francuska jezika^[2]

Izvori

Vanjske poveznice

[1] Ethnologue (16th)

[2] Podskupina IEJAAABBAABAA

[1]

[2]