Nynorsk

Zemljovid službenih inačica norveškog jezika po općinama u Norveškoj. Plavo je novonorveški (nynorsk), crveno je bokmål, a sivo neutralna područja.

Nynorsk (ISO 639-3: nno; novonorveški) po jednoj klasifikaciji jedan od nekadašnjih pet zapadnoskandinavskih jezika, sjevernogermanske skupine koji u pismu koristi oko 10-20% stanovništva Norveške. Jedan je od dva člana norveškog makrojezika. Nastao je sredinom 19. stoljeća na temelju starijih dijalekata a njegovom stvaranju doprinio je Ivar Andreas Aasen, autor značajnih djela poput Det norske folkesprog grammatik ili 'Gramatika norveških dijalekata' (1848; “Grammar of the Norwegian Dialects”) i Ordbog over det norske folkesprog ili 'Rječnik norveških dijalekata' (1850; “Dictionary of the Norwegian Dialects”). Naziv nyorsk prihvaćen je 1929. a do tada je nazivan Landsmål (nacionalni jezik).

Razlike između bokmåla i nynorska nisu prevelike. Prvi se oslanja na već dugo korišteni pravopis preuzet iz danskog jezika (a samim time ne predstavlja vjerodostojnu presliku norveškog načina izgovora), dok nynorsk pokušava istaknuti razlike između danskog i norveškog. Unatoč tome, bokmål i dalje prevladava u pisanom jeziku, dok u govoru, većina Norvežana govori dijalektima (koji su češće bliži novonorveškom nego bokmålu), čak i u službenim situacijama.

Vidi

• bergensk
• bokmål
• høgnorsk
• innlandsmål
• landsmål, allmogespråk, bygdemål, dialekt
• folkmål
• nordnorsk
• norsk
• østnorsk
• riksmål
• samnorsk
• stasjonsspråk
• trøndersk
• vestnorsk

Vanjske poveznice

• Ethnologue (16th)