Fran Kurelac (Bruvno u Lici, 14. siječnja 1811. - Zagreb, 18. lipnja 1874.), hrvatski književnik i filolog.
Nakon što nije završio gimnaziju, slušao je predavanja iz talijanskog i francuskog na sveučilištima u Pragu, Beču, Pešti i Bratislavi, a kao samouk znao je sve slavenske i brojne druge jezike.
Proučavao je život, običaje i jezik gradišćanskih Hrvata i skupljao narodne pjesme. Glavna je osoba narodnog preporoda u Hrvatskom primorju. Od 1849. učitelj je hrvatskog jezika na gimnaziji u Rijeci. Za Bachova apsolutizma otpušten je iz službe. Od 1861. do 1866. predaje staroslavenski jezik u đakovačkom liceju i francuski na zagrebačkoj realnoj gimnaziji. Radio je samo jednu godinu (1867.) i u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.[1] Proučavao je hrvatski jezik i književnost, izdavao stare tekstove i bavio se etimologijom, a osnivač je Riječke filološke škole. Postao je član JAZU- a. Kurelčeva zbirka Runje i pahuljice sadrže idilični spjev hrvatskog pjesnika Vlaha Skvadrovića (Skvadrija) Mačuš i Čavalica i njegov svojevrsni epilog Koločepa nevjestice.[2]
Djela
- "O preporodu knjige slovinske na jugu",
- "Runje i pahuljice",
- "Govori iz rimskih pisac na hrvatski preveo...".
- "Jačke ili narodne pjesme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po župah Šopronskoj, Mošonskoj i Željeznoj na Ugrih", Zagreb, 1871.
Izvori
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 895., ISBN 978-953-95772-0-7
- ↑ HR - Radio Dubrovnik Sebastijan Vukosavić: Gradoplov, emitirano 4. rujna 2016. (pristupljeno 1. prosinca 2016.)