Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Jovan Đonović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 80257 od 31. kolovoz 2021. u 07:03 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Jovan Đonović (Obod, Rijeka Crnojevića, Cetinje, 22. rujna, 1883. - Libervil, SAD, 21. ožujka 1963.), agent srpske vlade, oporbeni zastupnik, veleposlanik, publicist, slobodni zidar.

Tijekom Drugog svjetskog rata Đonović je bio povjerljivo lice četničkoga vođe Dragoljuba Mihailovića.

Školovanje

Završio Bogosloviju na Cetinju a Filozofski fakultet u Beogradu. Tijekom 1900-ih član crnogorske političke emigracije koja je u Kraljevini Srbiji djelovala uz potporu vlasti na širenju anti-crnogorske tj. velikosrpske propagande.

Član urotničke skupine crnogorskih studenata koja je, terorističkom akcijom, pokušala ubiti Nikolu I. Petrovića (vidi: Bombaška afera (1908.)). Đonović je u to vrijeme ko-autor knjige Crna Gora i napredni pokret (Beograd,1911.).

Srpski agent

Najkasnije od 1911. je Đonović službenik srpske vlade koja ga upućuje u obavještajnu misiju u Carigrad a potom u Chicago (SAD). Među američkim Crnogorcima je sustavo širio promidžbu u cilju ujedinjenja Kraljevine Crne Gore sa Srbijom. U SAD tiska novine "Oslobođenje" a potom i novine "Narodna misao".

Tijekom 1917. na Krfu, skupa s nekolicinom crnogorskih emigranata, radio pri Vladi Nikole Pašiča na reaiziranju srpsko-crnogorskoga ujedinjenja, no dolazi u sukob zbog netrpeljivosti s nekima od suradnika.

U oporbi

Od Solunskoga procesa 1917., kao simpatizer (prema nekim izvorima i član s datom prisegom) tajne vojno-terorističke grupe Crna ruka (vođ Dragutin Dimitrijević Apis) potpuno se Đonović udaljava od Pašića, te ga ovaj nije uključio u realiziranje Podgoričke skupštine 1918. godine.

1920. je jedan od utemeljivača Jugoslavenske republikanske stranke koja je, kao anti-monarhistička, imala (skupa s KPJ) najbolje rezultate na izborima te godine u Crnoj Gori.

Đonović je u parlamentu Kraljevine SHS tada bio dosljedni oporbenjak, te je snažno protestirao protivu terora koju nove vlasti provode u Crnoj Gori. Tiska knjigu "Ustavno pitanje" (Beograd, 1921.).

Mason i veleposlanik

No 1930-ih opet je Đonović blizak režimu u Beogradu, najprije kao dužnosnik Trgovinske komore a potom i zbog članstva u masonskoj loži.

Imenovan je za jugoslavenskoga veleposlanika u Tirani (Albanija). Zbog razmirica, te sumnjičenja da je navodno suradnik britanske tajne službe S.O.E., 1938. brisan iz masonskoga članstva.

U tom periodu objavljuje knjigu "Ustavne i političke borbe u Crnoj Gori 1905.-1910." (Beograd, 1939.).

Član četničke komande

Tijekom Drugog svjetskog rata u svojstvu delegata Vlade Kraljevine Jugoslavije 1943. radio u Cairu na organiziranju obavještajnih veza s četnicima Dragoljuba Mihailovića koji ga je imenovao za člana svog Centralnog nacionalnog komiteta.

U emigraciji

Poslije rata, Đonović se nastanjuje u SAD, gdje postaje članom četničkih emigrantskih udruga (Srpska narodna odbrana), osnivač 1951. lista "Sloboda".

Priredio je sabrana djela srpskog pjesnika Jovana Dučića, također političkog emigranta. Sudionik je Đonović srpsko-crkvenoga raskola u SAD potkraj 1950-ih koji je u krajnjem rezultirao odvajanjem dijela SPC u emigraciji od Patrijaršije u Beogradu i formiranjem Slobodne Srpske pravoslavne crkve.

Posthumno

2004. u Beogradu je tiskana rukopisna zaostavština Jovana Đonovića "Moje veze sa Dražom Mihailovićem".

Literatura

  • Jovan Đonović "Moje veze sa Dražom Mihailovićem", (priredio K.Nikolić) Institut za savremenu istoriju, Beograd 2004.g.