Bakongo
| Bakongo |
|---|
| Datoteka:Moyen Congo-Femmes Bavili.-1924.jpg |
| Grupa žena snimljena 1924. |
| Ukupno pripadnika |
| 10.220.000[1] |
| Značajna područja naseljavanja |
| Jezik |
| kikongo |
| Vjera |
| kršćanstvo |
| Povezane etničke grupe |
| Bantu |
Bakongo ili Kongo je skupina naroda koji žive duž obale Atlantskog oceana od Pointe-Noirea (Republika Kongo) na sjeveru, do Luande (Angola) na jugu. Na istoku je granica njihova teritorija rijeka Kwango, a na sjeveroistoku Malebo (Stanley Pool) na rijeci Kongo.[1]
Većina ih živi po današnjim državama; Demokratska Republika Kongo, Angola i Republika Kongo, a krajem 20. stoljeća brojili su oko 10.220.000 pripadnika. Njihov jezik Kikongo dio je benue-kongoanske grane nigersko-kongoanske jezične porodice.[1]
Povijest
Povijest Bakongo usko je povezana uz drevno Kraljevstva Kongo osnovano u 15. stoljeću. Do kraljevstva je prvi doplovio portugalski pomorac Diogo Cão 1484. Kako se trgovina s Portugalcima razvijala, rastao je i utjecaj. Portugalski misionari proveli su evangelizaciju zemlje, počevši od kralja Nzinga Mvemba kojeg su kao krstili Afonso I.[2] Već krajem 16. stoljeća Kraljevstvo Kongo došlo je pod kontrolu Portugala i praktički prestalo postojati, pa je i prijestolnica kraljevstva M'banza Kongo, preimenovana u São Salvador. Tijekom 17. stoljeća, cvjetala je atlantska trgovina robljem pa je iz kraljevstva u kolonije Novog svijeta izvezeno 13 milijuna robova. Paradoksalno je da su kraljevi i njihovi najbliži suradnici na tom bogatili, dok im se kraljevstvo raspadalo. Kraj kraljevstva zbio se na Berlinskoj konferenciji (1884. – 1885.) na kojoj je podjeljeno između Francuske, Belgije i Portugala.[2]
Tijekom 20. stoljeća došlo je do obnove bakongo nacionalizma i kulture. Važnu ulogu odigrao je Kimbangistički vjerski pokret Simon Kimbangua 1920-ih koji je postao odskočna daska za antikolonijalističko raspoloženje. Taj pokret inspirirao je intelektualce Bakonga u Belgijskom Kongu da 1956. zatraže hitnu neovisnost. Osnovali su političku stranku ABAKO, njihovi kandidati su na izborima 1959. za općinska vijeća, osvojili većinu. To je dovelo do i do izbora Josepha Kasavubua za prvog predsjednika Demokratske Republike Konga.[2]
Danas postoji i skupina fundamentalista koji se bore za neovisnost naroda Bakongo i traže osnivanje Sjedinjenih Država Konga (Kongo Dia Ntotela) na terenu Demokratske Republike Kongo i Angole.[2]
Osobine
Bakongo uzgajaju za ishranu; manioku, banane, kukuruz, krumpir, kikiriki, grah i taro, a za tržište; kavu, kakaovac, urenu, banane i palmino ulje. Neke skupine još uvijek žive od lova i ribolova, ali danas dobar dio živi i radi i trguje po gradovima.[1]
Podrijetlo se računa po ženskoj liniji, a srodstvo se i dalje računa po rodovima. Glavna karakteristika društvene organizacije je fragmentacija: gotovo svako selo je neovisno od svojih susjeda i gotovo ništa nije ostalo od veza iz drevnog Kraljevstva. Danas su većinom kršćani, ali još uvijek vjeruju u svoje tradicijske kultove predaka i duhova, koji također igraju ulogu u društvenoj i političkoj organizaciji. Snažna tradicija proricanja i mesijanizma kod Bakonga dovela je do nativističkih, političko-religijskih pokreta u 20. stoljeću.[1]
Izvori
Vanjske poveznice
- Kongo/Bakongo (eng.)