Franjo Niger

Franjo Niger
Datoteka:Opusculum scribendi litteras Francisci Nigri 008.tif Prve stranice Nigerovog djela „Modus epistolandi“
Rođenje	17. travnja 1452. Venecija
Smrt	nakon 1523. mjesto nepoznato
Polje	Humanizam, filozofija, teologija, gramatika, pravo i dr.
Poznat po	Modus epistolandi

Franjo Niger (punim imenom latinski Pescennius Franciscus Niger Venetus Liburnus, tal. Francesco Negri; Venecija, 17. travnja 1452. – ?, nakon 1523.), hrvatski humanist, polihistor iz vremena procvata renesanse. Pravim prezimenom Crnojević, djelovao je pretežno na području današnje Italije pa se predstavljao imenom primjerenim tamošnjem podneblju. Bavio se filozofijom, retorikom, gramatikom, teologijom, pravom, glazbom i drugim znanstvenim područjima. Najpoznatije mu je djelo „Modus epistolandi“ (u prijevodu: „Način pisanja pisama“).

Životopis

Niger je rođen 1452. godine u Veneciji, gdje su u vrijeme njegova rođenja živjeli njegovi roditelji. Otac mu je bio Juraj, Hrvat rodom iz Senja ili njegove okolice, a majka Elena, Talijanka iz Trevisa. Imao je i sestru čije ime nije poznato. O njegovom podrijetlu zna se da se njegov otac prezivao Crnojević i da je, nalazeći se u oskudici, otišao u Veneciju, gdje se i oženio. Mladi Franjo se školovao najprije u Veneciji, a zatim na sveučilištu u Padovi. Zbog života u skromnim uvjetima morao se sam uzdržavati, pa se bavio podučavanjem. Već s dvadesetičetiri godine stekao je doktorat.

Završivši studij, Niger je dopunjavao svoje znanje iz različitih znanstvenih disciplina, kao i praktičnih zanata. Imao je visoke životne ciljeve, želeći postići uspješnu karijeru istaknutog humanista, ali nije postigao očekivane rezultate. Mnogo je držao do astroloških gatanja pa je vjerovao da će se ostvariti proročanstvo o njegovoj uspješnoj karijeri svećenika. Stoga je odbio ženiti se, te se zaredio. Nakon nekog vremena uspjelo mu je postati upravitelj kolegijalne crkve svetog Ivana Glavosijeka u Veneciji. Godine 1483. natjecao se za mjesto krčkog biskupa, koje je tada bilo ispražnjeno, ali mu to nije uspjelo. Nešto poslije odselio se iz Venecije u Padovu. Tražio je tamo njemu prihvatljivo radno mjesto, gdje bi njegovo znanje došlo do izražaja, ali nema pouzdanih podataka da li je takvo mjesto našao.

Pouzdano se zna da je godine 1489. Niger prihvatio poziv grada Arada (tada u Ugarskoj, a danas u Rumunjskoj) za preuzimanje uprave novootvorene gimnazije u tom gradu. Dvije godine potom vratio se u Italiju i ušao u službu obitelji d'Este, vladarima Vojvodstva Ferrare. Postao je savjetnik mladom Hipolitu, sinu vojvode Ercolea, koji je uskoro potom preuzeo stolicu ostrogonskog nadbiskupa. Niger je s njim otišao u Ugarsku i bio tamo do 1497. Tada se vraća u Ferraru i službuje kao dvorski upravitelj i ekonom sve do 1505. godine.

Prilike u Ferrari promijenile su se za Nigera nakon smrti vojvode Ercolea, jer su na dvor došli neki novi ljudi pa je on izgubio povlašteni status. Odlučio je otići, i to najprije u Rim, a zatim u Bari, gdje je primjen na dužnost odgojitelja kćeri vojvotkinje Izabele Aragonske. Zadržao se tamo oko godinu dana, a tada započinje njegova česta promjena boravišta, od Rima preko Santa Severine u Kalabriji, zatim Cosenze i obližnje Paole, do Napulja, gdje je pritom obavljao različite poslove, od pomoćnika biskupa do nastavnika.

Cijelo vrijeme, bez obzira na razmjerno česte selidbe, Niger je neumorno pisao svoje rukopise, nadajući da će pronaći pokrovitelja i mecenu. Stigavši u Napulj, upoznao je jednu takvu osobu imenom Vittoria Colonna, koja je u to vrijeme bila poznata književnica. U Napulju je Niger dovršio svoje najopsežnije djelo Cosmodystychia (u prijevodu: „Zla kob svijeta“) i 1514. darovao ga papi Lavu X., poznatom po podršci humanistima. Očekivao je potporu i financijsku naknadu od pape za svoj rad, ali to se nije dogodilo.

Živeći i dalje skromno i mukotrpno, lutajući i pokušavajući do kraja života naći nekog dobročinitelja, Nigera je sustigla smrt. Mjesto i vrijeme njegove smrti ostalo je nepoznato, a posljednji podatak da je bio živ potječe iz godine 1523., kada se obratio papi Klementu VII.

Datoteka:Opusculum scribendi litteras Francisci Nigri 164.tif

Korice primjerka Nigerove knjige „Modus epistolandi“ koja se nalazi u Sveučilišnoj knjižnici u belgijskom Genku

Djela

Nigerovih 38 djela, što manjih, što opsežnijih, ostalo je velikim dijelom u rukopisima, a ukazuje na autorovu težnju za svestranošću. Budući da se bavio i okultnim znanostima, smatra se da neki njegovi navodi nisu pouzdani, odnosno da su neki stvarni, autentični događaji ponekad pomiješani s Nigerovim fantaziranjima i fikcijama. U renesansno doba nije bila rijetka pojava da plemići, intelektualci, latinisti poput njega, potraže nekog svog pretka iz Antičkog Rima, pa ga je i Niger našao u starorimskom vojskovođi i protucaru-uzurpatoru Pesceniju Nigeru. Stoga je i on u duhu svog vremena promijenio svoje pravo prezime, koje je prema njegovim navodima bilo Crnojević, a proizašlo je iz latinskog naziva za crnu boju.

Najpoznatije djelo Franje Nigera je Modus epistolandi („Način pisanja pisama“) iz 1488. godine, u kojem on daje pregled vrsta pisama, s definicijama, uputama za sastavljanje i primjerima, što je u ono doba, kada renesansa donosi napredak i izlazak iz mračnog srednjeg vijeka neznanja, bila velika pomoć pismenim osobama u poboljšanju međusobne komunikacije.

U djelu Cosmodystychia (De miseria mundi) (u prijevodu: „Zla kob svijeta (O svjetskoj bijedi)“), koje je svojevrsni enciklopedijski zbornik o znanstvenim disciplinama, Niger navodi i svoje autobiografske podatke, a djelo daruje papi Lavu X., koji ga dao pohraniti u vatikansku knjižnicu, te je ostalo u rukopisu, nikad poslije tiskano. O poretku u mletačkoj aristokraciji govori djelo De aristokratia Veneta (Peri archon) (u prijevodu: „O venecijanskoj aristokraciji (O počelima)“), koje je posvećeno duždu Leonardu Loredanuu. Godine 1480. Niger je objavio gramatiku latinskog jezika pod jednostavnim nazivom Grammatica, a 1498. Regulae elegantiarum (u prijevodu: „Pravila otmjenosti“), raspravu iz stilistike latinskog jezika. Djelo Syllabimetria (u prijevodu: „Mjerenje slogova“) rasprava je o količini slogova u jeziku.

Osim nekoliko navedenih primjera znanstvenih radova, napisao je Franjo Niger i više prigodničarskih književnih djela. Među njima je pjesma-epigram na latinskom jeziku Sidereos caeli motu (u prijevodu: „Kretanje zvjezdanog neba“), koja je posvećena engleskom svećeniku i astronomu Johannesu de Sacroboscu. U čast ženidbe austrijskog nadvojvode Sigismunda napisana je 1484. svatovska pjesma In Sigismundum archiducem Austriae pro epithalamio (u slobodnom prijevodu: Sigismundu, nadvojvodi austrijskom, za bračnu ložnicu (bračnu sreću)), a kraću pjesmu In Cassandram sapphicon (u slobodnom prijevodu: „Pjesma Kasandri u formi stiha grčke pjesnikinje Safo“) Niger je posvetio spisateljici Kasandri Fidelis. Za vrijeme boravka u Aradu sastavio je djelo Scholasticum Orosianae iuventutis drama (u prijevodu: „Školska drama Orosianine mladosti“), svojevrstan edukacijski scenski događaj u kojem se učenici obraćaju svetom Nikoli za vrijeme svetkovine posvećene tom svetcu.

Neka od Nigerovih djela tiskana su u mnogo izdanja, dok s druge strane ima dosta onih koja su ostala u rukopisu. Mnogobrojni njegovi rukopisi razasuti su po knjižnicama i u drugim književnim zbirkama, u gradovima kao što su Venecija, Milano, Padova, Modena, Torino, Vatikan i drugi.

Vidi još

• Hrvatski latinizam
• Hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću
• Hrvati u Italiji
• Povijest grada Senja