Prvenstvo Ljubljanskog nogometnog podsaveza
|
sezona 1935./36.
|
| Prvaci
|
SK Ljubljana (1. naslov)
|
|
|
|
|
Prvenstvo Ljubljanskog podsaveza za sezonu 1935./36. bilo je sedamnaesto nogometno natjecanje u organizaciji Ljubljanskog nogometnog podsaveza.
Ponovno je promijenjen sustav natjecanja. LJNP je podijeljen u dvije skupine: ljubljansku i mariborsku. Dva prvoplasirana kluba tih skupina natječu se u završnici koje se igra po dvostrukom bod-sustavu, a prvak postaje prvak LJNP-a.[1]
Novosti
Sezona 1935./36. bila je u mnogočemu prekretnica za ljubljanski i slovenski nogomet. Globalna gospodarska kriza teško je pogodila i lokalne klubove, a gotovo svi imaju značajne financijske probleme. Ilirija, koja je rijetko igrala velike i posjećene utakmice protiv jakih jugoslavenskih klubova, imala je sve manje novca za svoj nogometnu sekciju, a bavila se i pitanjem terena kojemu je u ljeto otkazan najam bežigradskog stadiona, na kojem je Ilirija samo godinu dana ranije izgradila svoj novi dom. Zeleno-bijeli su u jesenskim prvenstvenim okršajima s Građanskim, HAŠK-om i Primorjem svoje domaće utakmice ugostili na stadionu Hermesa, no to ih nije spriječilo da ostvare izvrsne rezultate. Nakon lošeg starta prvo su pobijedili Građanski, pogocima Franca Juga i Sandija Laha, a potom i Primorje, protiv kojeg su zabili mladi talentirani napadač Josip Grintal te hokejaški vratar i krilo Ice Rihar. Ilirija, koja se uz spomenute igrače oslanjala uglavnom na izvrstan napad kojeg je predvodio Boris Župančič – "Pikič", u odlučujućem susretu prošlog kola golovima Laha i Grintala svladala je HAŠK te se nakon dugo godina ponovno plasirala u nacionalnu ligu. No, tada je na scenu ponovno stupio Jugoslavenski nogometni savez koji je nakon prosinačke skupštine jednostavno poništio ligaško prvenstvo, što je bio veliki udarac za zeleno-bijele koji su u uspjeh uložili sve snage. Ilirija se tako ponovno našla u neprijateljskom podsavezu, u kojem su se sukobi između nje i Primorja još više zaoštrili. Natjecanje se i ovog puta odvijalo po skupinama, a u Ljubljani su uz dva rivala nastupili još Hermes, Celje i Korotan. U derbiju prvog kola koji se igrao sredinom veljače nakon dobrih sat vremena igre sudac je isključio Luceja Žitnika zbog prekršaja nad Pepčkom Bertoncljem i dosudio drugi kazneni udarac za Primorje, što je konačno razljutilo igrače Ilirije. Isključeni igrač odbio je napustiti teren, a suparniku nije dopušteno realizirati kazneni udarac pa je utakmica nakon duge svađe prekinuta u 65. minuti i nastavljena u trećem poluvremenu, odnosno tučnjavi ispred svlačionica. LJNP je bio neumoljiv i suspendirao je cijelu momčad Ilirije koja je više-manje natjecateljski izbacila skupinu. Primorje je tada bez većih poteškoća eliminiralo drugoplasirani Hermes i osvojilo naslov, a Ilirija se neko vrijeme mučila s rezervama, a potom odustala od natjecanja.
Upravni odbor Ilirije na sjednici 7. travnja raspustio je nogometnu sekciju i potvrdio istupanje iz JNS-a, dok je Primorje po završetku natjecanja poslalo podsavezu dopis da promijeni ime u SK Ljubljana. Time je završeno takozvano spajanje, odnosno dugogodišnja želja sportskih i političkih djelatnika na čelu s gradonačelnikom Jurom Adlešičem za jednim jakim klubom koji bi prevladao stare sukobe i stao uz bok momčadima iz Zagreba i Beograda. Među razlozima spajanja bilo je i uvođenje profesionalizma, što je de facto usvojio JNS na spomenutoj skupštini, a za što slovenski klubovi nisu bili ni izdaleka spremni. SK Ljubljana, koji je u početku bio u neutralnim bijelo-crveno-plavim bojama, tjedan dana nakon formiranja sudjelovao je u završnom natjecanju za prvaka podsaveza, na temelju kvalifikacija Primorja, u kojem su još igrali Hermes i prva dva iz skupine Maribor: Železničar i ČŠK iz Čakovca. Nova momčad, koju vodi trener Primorja Nedjeljko Buljević i u kojoj je mjesto našlo tek nekoliko Ilirijana, lako se nosila s konkurencijom, a jedini poraz doživjela je za zelenim stolom, jer je izgubila utakmicu u Čakovcu. Tamo je Hermes primio sedam pogodaka u posljednjoj rundi, ali inače je prošao prilično loše, završivši natjecanje na posljednjem mjestu.
U međuvremenu, bez većih komplikacija proteklo je i drugorazredno natjecanje u kojem je briljirao Slovan koji je daleko iza sebe ostavio Reku, Grafiku, Jadran i ostale. Crveno-bijeli, za koje su igrali Bunc, Kobal, Grm, Dečman, Uhan, Poljšak, Thuma, Kolarič, Gerjol, Kerovec i Stojanović, presudnu prednost osigurali su tijekom jeseni, kada nisu doživjeli niti jedan poraz. Tijekom proljeća vodili su napete borbe za prvaka drugog razreda u kojima su pobijedili Amater iz Trbovlja i Bratstvo iz Jesenica, a u finalu su poraženi od Olimpa iz Celja.
Kao što je spomenuto, u proljeće nije bilo jugoslavenske lige, a najbolji klubovi u državi natjecali su se samo u natjecanju za kup Jugoslavije, u kojem SK Ljubljana nije sudjelovala, jer se Ilirija plasirala. Nakon završetka domaće sezone na rasporedu je bilo državno prvenstvo po sustavu eliminacija u kojem je podsavezni prvak, pod vodstvom mađarskog stručnjaka Gábora Obitza, prvo eliminitao banjalučki Krajišnik, a potom je u polufinalu ispao od beogradskog BSK-a, koji je očekivano dobio oba susreta.[2]
Grupne lige
Ljubljana
Maribor
- Železničar i Čakovec idu u završnicu prvenstva
Završnica prvenstva
Ljestvica
Rezultati
3. 5. 1936. Ljubljana – ČŠK 4:3; Železničar – Hermes 2:0
10. 5. 1936. Ljubljana – Hermes 4:0; ČŠK – Železničar 2:0
17. 5. 1936. Hermes – ČŠK 5:0; Ljubljana – Železničar 3:0 (pf)
21. 5. 1936. Hermes – Železničar 4:2; ČŠK – Ljubljana, nije odigrana
24. 5. 1936. Ljubljana – Hermes 4:1; Železničar – ČŠK 3:2
31. 5. 1936. ČŠK – Hermes 7:0; Železničar – Ljubljana 1:1
Uzvrat između Ljubljane i ČŠK-a nije odigran jer je ČŠK uložio žalbu na prvu utakmicu zbog igranja igrača Grintala. Žalba nikada nije riješena do kraja, pa se utakmica nije igrala te je registrirana 3:0 u korist ČŠK-a.[1][4]
2. razred
Štajersko-prekmurska skupina
Izvori
Poveznice
Vanjske poveznice
| Nogomet u Kraljevini Jugoslaviji u sezoni 1935./36. |
|---|
| | Državna natjecanja | | | | Prvenstva podsaveza | | | | Ostala natjecanja | |
|