Dalmatinsko-venecijanski dijalekt
Dalmatinsko-venecijanski dijalekt (mletačko-dalmatinski, veneto-dalmata) jest govor kojim se tradicionalno služe dalmatinski Talijani.
Taj se govor postepeno stvarao od srednjeg vijeka nadalje (u tom je kraju paralelno bio u upotrebi i stari romanskodalmatinski jezik - danas sasvim izumro). Dalmatinsko-venecijanski dijalekt imao je veliku ulogu u kulturnoj, privrednoj i vojno-političkoj povijesti primorskih gradova istočnog Jadrana. Bio je u vrlo širokoj upotrebi i kod talijanskog stanovništva i u mnogim slavenskim obiteljima koje su se njime služile. To se odnosilo na gradove Split, Zadar, Šibenik, Trogir, Makarsku, Hvar, Rab i druge, pa onda i na Dubrovnik i Boku Kotorsku.
Položaj toga dijalekta i njegovih mjesnih inačica nije se promijenio padom mletačke vlasti ni dolaskom kratkotrajne francuske uprave ni stogodišnje austrijske vlasti. Međutim, nakon Prvog svjetskog rata, kada je talijanski izgubio ulogu službenog jezika, upotreba dijalekta uglavnom se svela na obiteljsku i privatnu komunikaciju. U razdoblju između dva svjetska rata sve je manji broj talijanskih i slavenskih obitelji koje se u Dalmaciji služe tim dijalektom, a nakon Drugoga svjetskog rata njegova je upotreba u živom govoru svedena na zaista malen broj pripadnika talijanske narodnosti koji žive u Dalmaciji ili emigranata u Italiji, ili pak pripadnika onih hrvatskih obitelji koji ga vrlo često upotrebljavaju u kombinaciji s čakavskim govorima.[1] [2]
Primjeri frazema
Slijedi nekoliko frazema na splitsko-venecijanskom s ekvivalentima na splitsko-čakavskom:
aspetar come la mana dal ziel – čekat manu s neba
come can e gato – ka pas i maška
come Dio vol / comanda – kako Bog zapovida
comprar un gato in saco – kupit mašku u vriču
Dio delibera! – Bože oslobodi (sačuvaj)!
eser al setimo ziel – bit u sedmon nebu
lavarse le man – oprat ruke
non creder ai propii oci – ne moč virovat vlastitin očima
non creder ale propie rece – ne virovat svojin ušima
non mover un dito – prston ne maknit
parola d’onor – časna rič
romper el iazo – probit led
roso come un gambaro – crven ka rak
verde come un cucumaro - zelen ka kukumar
viver come una madre badesa - sidit ka madre badeša[3]
Izvori
- ↑ Marasović-Alujević, Marina. DOPRINOS DIJALEKTOLOGIJI DALMACIJE U Povodu Rječnika Mletačko-Dalmatinskog Dijalekta. 1986., str. 122-123.
- ↑ Menac, Antica; Menac Mihalić, Mira. Frazemi i poslovice u dalmatinsko-venecijanskom govoru Splita u 20. stoljeću, Zagreb: Knjigra, 2014., str. 7.
- ↑ Menac, Antica; Menac Mihalić, Mira. Frazemi i poslovice u dalmatinsko-venecijanskom govoru Splita u 20. stoljeću, Zagreb: Knjigra, 2014., str. 13-14.