Gradski muzej Vinkovci

Gradski muzej Vinkovci
Osnovan	1946
Lokacija	Trg bana Josipa Šokčevića 16, Vinkovci, Hrvatska
Ravnatelj	Hrvoje Vulić
Web	muzejvk.hr

Gradski muzej Vinkovci osnovan je 1946. godine kao gradska ustanova posvećena istraživanju, očuvanju i prezentaciji predmeta i artefakata vezanih uz povijest Vinkovaca i okolnog kraja. Muzej se nalazi u središtu grada, u nekadašnjoj upravnoj zgradi 7. brodske pukovnije na Trg bana Josipa Šokčevića.

Uz Vinkovce, muzej svojim radom pokriva područja susjednih općina Nuštar, Jarmina, Markušica, Tordinci, Ivankovo, Vođinci, Stari Mikanovci, Andrijaševci, Privlaka, Otok, Nijemci, Tovarnik i Stari Jankovci.

Zgrada muzeja

Od 1950. godine Gradski muzej Vinkovci nalazi se unutar Palače Glavnog zapovjedništva 7. Brodske pukovnije Slavonske vojne krajine. Zgrada, izgrađena 1775. godine, je i sama zaštićeno kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (Z-1172) 28. studenog 1972. Smještena na središnjem Trgu bana Josipa Šokčevića, zgrada zauzima istaknuti kutni položaj okrenut prema glavnoj cesti. Izvorno je izgrađena kao upravna zgrada u baroknom krajiškom stilu.

Zgrada je jednokatna pravokutna ciglena građevina s visokim krovom na četiri vode. Glavno pročelje obilježava arkadni trijem, a prozori su pravokutni s polukružnim gornjim dijelovima i jednostavnim žbukanim okvirima. Pročelje je dodatno raščlanjeno plitkim pilastrima, dok vijenac odvaja gornju etažu.

Uz glavnu zgradu, muzej djeluje i u nekoliko drugih objekata u središtu grada, uključujući izložbene, skladišne ​​i administrativne prostore, kao i Galeriju likovnih umjetnosti Slavko Kopač.

Povijest

Prije 1946.

Vinkovačko područje ima bogatu arheološku i povijesnu baštinu s kontinuiranim ljudskim naseljavanjem od neolitika, preko klasičnog antičkog razdoblja, srednjeg vijeka, osmanskog razdoblja pa sve do modernog i suvremenog doba. Taj dugi kontinuitet, u kombinaciji s povijesnom ulogom grada kao važnog središta unutar Slavonske vojne krajine, pridonio je razvoju lokalne tradiciji amaterskog sakupljanja artefakata, što je u nekim slučajevima doprinijelo i ranom oštećenju arheoloških nalazišta na ovom prostoru.

Od 1920-ih nadalje, Matija Klajn, zaposlenik bolnice iz Vinkovaca, igrao je posebno značajnu ulogu kao jedan od prvih strastvenih amaterskih arheologa. Sustavno je prikupljao arheološke i povijesne predmete na prostoru između Bosuta i Dunava, često organizirajući terenski rad u raznim selima i na okolnim močvarnim područjima. Klajn je kasnije bio uključen u rad muzeja i postao je jedan od njegovih ravnatelja, gdje je doprinio organizaciji, katalogizaciji i očuvanju svojih zbirki. Zalagao se da muzej u Vinkovcima zadrži artefakte otkrivene na svom području i snažno se i otvoreno protivio njihovom prijenosu u institucije u većim gradovima.

Uz privatne kolekcionare iz Vinkovaca i drugih krajeva, značajna zbirka prikupljena je u Gimnaziji Matije Antuna Reljkovića. Među lokalnim kolekcionarima, Mato Medojević bio je također posebno značajan, sakupivši zbirku od 1639 artefakta. 1942. godine, u vrijeme Drugog svjetskog rata i postojanja Nezavisne Države Hrvatske, njegovu je zbirku kupio gradski opunomoćenik za 150.000 kuna, što je u to vrijeme bilo opisivano kao simboličan iznos.

Zbirka je pretrpjela značajna oštećenja i zanemarivanje tijekom rata. Grad Vinkovci oslobođen je u završnim borbama na srijemskom frontu 13. travnja 1945. godine. Medojevićevu zbirku nakon toga je obnovio i reorganizirao Marko Samarđija, ravnatelj gimnazije, koji ju je sačuvao od daljnjeg uništenja u prostorijama škole.

1946.-1991.

Gradske vlasti donijele su formalnu odluku o osnivanju muzeja 2. studenog 1946. i dodjeli sačuvane zbirke novoj javnoj ustanovi. Ovu odluku potvrdilo je Ministarstvo prosvjete Narodne Republike Hrvatske 7. studenog 1946. godine, a Marko Samarđija imenovan je prvim ravnateljem nove institucije. Mira Benaković, kustosica muzeja, imenovana je ravnateljicom 16. studenog 1947. Prvi stalni postav otvoren je u staroj zgradi Vjeresijske banke 1948. godine.

1950. godine muzej je preseljen u dio Palače Glavnog zapovjedništva. Nakon velikih akcija adaptacije, prvi stalni postav otvoren je 1952. pod nazivom „Čovjek lovac i ribar“, predstavljajući građu od prapovijesti do 1945. godine. Hrvatska arheologinja Ivana Iskra-Janošić imenovana je glavnom kustosicom muzeja 1968. godine, a 1970. postala je ravnateljicom, dužnost koju će obavljati do 1991. i početka Domovinskog rata. Galerija likovnih umjetnosti Slavko Kopač osnovana je 1966. u zgradi preko puta glavne muzejske zgrade. 1976. godine muzej je odlikovan Nagradom grada Vinkovaca sa srebrnom plaketom od strane Općinskog vijeća Vinkovaca povodom proslave Dana oslobođenja 13. travnja.

1981. godine muzej je dobio preostali dio zgrade Palače Glavnog zapovjedništva koji su do tada koristile druge institucije. Iste godine otvoren je etnografski odjel u Slakovcima. 1983. godine u prizemlju zgrade otvoren je zaseban stalni postav posvećen razdoblju narodnooslobodilačke borbe na vinkovačkom području. Do 1986., kada je ustanova privremeno zatvorena, od osnutka je zabilježila ukupno 418,171 posjetitelja. Stalni postavi zatvoreni su 1986. godine zbog strukturnih oštećenja zgrade, a djelomična obnova dovršena je 1990.

Povijest od 1991. godine

Zbog eskalacije Domovinskog rata 1991. u istočnoj Slavoniji, veći dio zbirke Gradskog muzeja Vinkovci premještena je na sigurniju lokaciju i pohranjena u Gradskom muzeju Varaždin u razdoblju između 1991. i 1997. godine. Prema muzejskoj dokumentaciji, evakuacija je obuhvatila najvrjednije dijelove arheološke, etnološke, povijesne i numizmatičke zbirke, kao i dijelove dokumentacije i knjižnične građe. Dio građe privremeno je pohranjen i na drugim lokacijama u samim Vinkovcima. Zgrada muzeja pretrpjela je oštećenja od granatiranja tijekom rata, uključujući oštećenja krovne konstrukcije, pročelja i prozorskih otvora.

Gradski muzej Vinkovci potpisao je 2011. godine sporazum o suradnji s Gradskim muzejom Sombor, kojim se predviđa razmjena stručnjaka, izložbe, publikacije i zajednički projekti. Dana 4. prosinca 2023. Ministarstvo kulture i medija dodijelilo je 678.044,66 € iz programa Next Generation EU za energetsku obnovu zgrade Galerije Slavka Kopača koja djeluje u okviru gradskog muzeja.

Zbirke

Muzej je organiziran u četiri zbirke: arheološku, prirodoslovnu, povijesnu i etnografsku zbirku. Prije Domovinskog rata postojala je i posebna zbirka posvećena NOB-u u vinkovačkom kraju. Uz njih, u okviru muzeja djeluju i dvije konzervatorske radionice i knjižnica.

Arheološka zbirka

Arheološki materijal bio je središnji motivator za osnivanje javnog gradskog muzeja u Vinkovcima. Arheološka zbirka obuhvaća materijal od paleolitika do 14. stoljeća, uključujući paleontološke i osteološke nalaze, prapovijesne artefakte, materijal iz rimskog razdoblja, razdoblja seobe naroda i srednjeg vijeka. Zbirka uključuje i vrijednu numizmatičku kolekciju koja sadrži rimski i osmanski novac. Od 1970-ih nadalje, predmeti su se sve više nabavljali sustavnim arheološkim iskapanjima. Otkad su Vinkovci od 1972. godine proglašeni zaštićenim arheološkim nalazištem, većini građevinskih aktivnosti na tom području prethodila su arheološka istraživanja, koja su značajno doprinijela rastu zbirke.

Prirodoslovna zbirka

Prirodoslovna zbirka počela se oblikovati nakon preseljenja muzeja u sadašnju zgradu između 1950. i 1952. Njeno osnivanje podržale su lokalne šumarske institucije. Početni fundus uključivao je drvene predmete koje su se originalno nalazili u ulaznom prostoru zgrade muzeja, kao i paleontološke primjerke izvađene iz naslaga gline tvornice opeke Dilj.

Dodatni materijal nabavljen je donacijama lovaca i ljubitelja prirode. U prve izložbe bila su uključena i izdanja šumarskih časopisa, posebno onih s radovima Josipa Kozarca. Među značajnijim predmetima ove zbirke su i herbarij slavonskih biljnih uzoraka i zbirka jelenjih rogova. Šumarski muzej u Beogradu pridonio je darujući iznimno vrijednu zbirku povijesnih fotografija slavonskih hrastovih šuma.

Povijesna zbirka

Povijesna zbirka obuhvaća širok raspon građe vezane uz društvenu, gospodarsku i kulturnu povijest Vinkovaca i okolice. Značajni predmeti uključuju povijesne geografske karte grada, primjere mjernih sustava, alate povezane s raznim obrtima, gimnazijsko zvono, tiskarski stroj, crteže odora Vojne krajine i razne cehovske i trgovačke dokumente.

Muzej je također prikupio značajan fond arhivske građe. Do 1983. zalagao se za zadržavanje relevantne lokalne dokumentacije u Vinkovcima, a ne za njezin prijenos u Državni arhiv u Osijeku. To je pridonijelo osnivanju podružnice arhivske zbirke u Vinkovcima, koja je preuzela na čuvanje značajan dio muzejske dokumentacijske građe. Ta je građa kasnije činila važan dio arhivskih zbirki pri osnivanju Državnog arhiva u Vukovaru čija se građa i dalje pretežno čuva u Vinkovcima.

Etnografska zbirka

Etnografska zbirka počela se sustavnije razvijati 1970-ih zapošljavanjem profesionalno osposobljenih etnologa. Među prvim zaposlenicima bile su Nada Pisac (1970.), Ljiljana Šarlah (1971.–1972.) i Branka Šprem Lovrić (1976.–1978.), koje su zajedno radile u muzeju relativno kratko vrijeme, ali su doprinijele početnom formiranju zbirke. Kontinuiraniji etnografski rad započeo je dolaskom etnologinje Ljubice Gligorević 1979. godine koja je ostala stalno zaposlena u muzeju.

1981. godine u selu Slakovci osnovana je lokalna etnografska jedinica na inicijativu seoskog učitelja Mate Ivančića. Zbirka je uglavnom formirana doprinosima lokalnog stanovništva. U listopadu 1996. muzej je sudjelovao u zajedničkom terenskom istraživanju s Državnom upravom za zaštitu kulturne i prirodne baštine, dokumentirajući stanje tradicionalnih kulturnih spomenika u selima Lipovac, Apševci i Podgrađe, tada pod upravom UNTAES-a.

Zbirka narodnooslobodilačke borbe (1983.-1991.)

Brojni mjesni muzeji u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji osnivali su posebne zbirke usmjerene na povijest narodnooslobodilačkog otpora na određenom području. U Vinkovcima je zaseban odjel posvećen ovoj temi osnovan tek 1983. godine, dok je prije toga bio obuhvaćen kao dio Povijesne zbirke. Nakon djelomične obnove zgrade 1990. godine i naknadne evakuacije muzejske građe 1991. godine, ustanova je ponovno otvorena tek 1997. godine, kada se razdoblje Narodnooslobodilačke borbe više nije otvorilo kao zasebna muzejska zbirka.

Ravnatelji

• Marko Samarđija (1946.–1947.)
• Mira Benaković (1947.–1950.)
• Matija Klajn (1950.–1962.)
• Slavko Puškar (1962.–1968.)
• Dionizije Švagelj (1968.–1970.)
• Ivana Iskra Janošić (1970.–1991.)
• Stjepan Jozić (1991.–2011.)
• Danijel Petković (2011.–2019.)
• Hrvoje Vulić (od 2019.)

Vidi još

• Muzej Slavonije
• Gradski muzej Vukovar