Elektronegativnost je mjera jakosti kojom atomi jednog elementa u molekuli privlače elektrone. Pri tome dolazi do privlačenja elektrona vanjske ljuske drugog atoma pa samim time i zajedničkog elektronskog para. Kad nastaje određena kemijska veza između atoma različitih kemijskih elemenata, ponajprije ona kovalentna, jedan od njih jače privlači elektrone drugog atoma, pa je njegov elektronski oblak gušći. U pravoj kovalentnoj vezi između istovrsnih atoma oba jednako sudjeluju u oblikovanju zajedničkog elektronskog oblaka, pa se težišta pozitivnog i negativnog električnog naboja nalaze na istom mjestu.
Vrijednost elektronegativnosti nije lako mjeriti, ali se može pokazati brojčano pomoću koeficijenta elektronegativnosti. Njih je odredio istaknuti kemičar Linus Pauling. Najelektronegativnijem elementu fluoru dao je koeficijent elektronegativnosti - 4, dok najmanji koeficijent je dobio element cezij - 0.7. Elektronegativnost ostalih elemenata kreće se između 0.7 i 4.0. Najveća vrijednost elektronegativnosti imaju atomi nemetala u gornjem desnom kutu periodnog sustava elemenata, a najmanja atoma metala doneg lijevog kuta.