Mornarička bolnica u Puli
| Mornarička bolnica u Puli | |
|---|---|
| njem. K. u. k. Marinespital in Pola | |
| opće informacije | |
| arhitektonski stil | historicizam |
| lokacija | Pula, Istra, Hrvatska |
| koordinate | 44°51′37″N 13°50′15″E / 44.860194°N 13.837528°E |
| trenutačni posjednik | Opća bolnica Pula |
| inauguracija | 1861. |
| tehnički detalji | |
| površina | ? |
| dizajn i konstrukcija | |
| vlasnik | Istarska županija |
| arhitekt | Carl Moering |
| projektant | Viktor Damaševski |
Mornarička bolnica u Puli (njem. K. u. k. Marinespital in Pola), jedna od dviju bolnica u gradu Puli koje čine Opću bolnicu Pula. Izgradnjom brodogradilišta, Arsenala, ratne luke u Puli, te povećanjem flote, mornara i vojnika trebalo je sagraditi i bolnicu odnosno pružiti preventivnu i kurativnu zdravstvenu skrb, kojom bi se osiguravalo zdravlje velikog broja ljudi. Tu su spadale sanitetske potrebe za liječenje mornara i kopnenih jedinica, vojnih ustanova i potom također regruta, polaznika Mornaričke strojarske škole (Maschineschule), ali i drugih vojnih institucija, jer je Vojna bolnica u Vodnjanu već tad služila samo kao lazaret i nije se nikako mogla više ubrojiti u suvremene bolnice. Pula je stoga trebala dobiti i dobila je suvremenu c. i k. Mornaričku bolnicu - K.u.k. Marinespital in Pola, 1861. godine - koja je mogla zaista predstavljati modernu, čvrsto građenu, zdravstvenu ustanovu toga doba, koja je bila, nedvojbeno, u ondašnjim prilikama društvenog uspona, prijeko potrebna.
U Mornaričkoj je bolnici bilo predviđeno oko 500 "formacijskih" kreveta koji bi bili dostatni za medicinsko zbrinjavanje vojske od 5.000 do 10.000 ljudi. Tehnički kapetan Viktor Damaševski izradio je projekt za bolnicu, nadzirao građevinske radove, ali ne samo bolnice nego i drugih objekata, arsenala, vojarna i ostalih vojno-građevinskih zdanja koji su se gradili u Puli. U to vrijeme pobol vojaka i mornara u garnizonima, iz godine u godinu, zbog nastupa epidemijskih bolesti, bio je visok pa i do 50% ljudi u uniformama. Malarija je bila ona epidemijska bolest (ali ne samo ona) koja je uzrokovala veliki pobol među vojnicima, osobito u godinama od 1863. do 1866., kad je od te pošasti bolovalo od 300 do 4000 vojnika i mornara, pa se broj kreveta u bolnici morao povećati na 730 postelja.
Kronologija zbivanja u Mornaričkoj bolnici bila je ovisna ne toliko o medicinskih dostignućima, koliko o političkim i inim događajima u Puli i šire u svijetu, od njenog utemeljenja, pa do današnjih dana.
Poslije 15. studenog 1918. godine, prestankom austro-ugarske vlasti u ovom kraju, K. u k. Marinespital pretvoren je u "Ospedale Regio Marina". Nakon Drugog svjetskog rata, nadolaze pak druge političke i društvene-ekonomske prilike pa se tako "Ospedale di Marina" pretvara u "Vojnu bolnicu, V.B." za potrebe bivše jugoslavenske vojske, ali postupno i za medicinske potrebe u službi civilnog stanovništva i, osobito, vojnih umirovljenih stanovnika Pule. Potom, u godinama između 1970. i 1974. slijedi jedan kritični period vremena za postojanje V.B. u Puli, kad se čak pomišljalo na ukidanje ove medicinske ustanove, navodno, zbog "sukcesivne" redukcije formacijskih kreveta, medicinskih kadrova i financijskih sredstava. Razmišljalo se o prenošenju medicinskih poslova vojske na Medicinski centar u Puli, koji bi primao i vojne osiguranike. Međutim, u godini 1974. jugoslavenske su vojne vlasti donijele upravo suprotnu novu odluku prema kojoj je trebalo reaktivirati i revitalizirati V.B. u Puli, zbog nekih drugima nepoznatih obrambenih razloga. Već sljedećih godina 1975./1976. izvršena je unutarnja građevinska adaptacija i modernizacija te medicinske ustanove, postupno se popunjavalo medicinsko osoblje i stručni kadar, a razina medicinskog djelovanja poprima značajniju ulogu i funkciju. Potom već 1981. godine V.B. dobiva lik suvremene bolnice koja je služila djelatnoj vojsci, osiguranicima iz jugo-vojske, a oko 7% pacijenata i bolesnika u toj ustanovi činili su građani odnosno toliko je pacijenata i bolesnika pripadalo populaciji civilne zdravstvene zaštite. Provodila se suvremena medicina stacionarnog i dispanzerskog tipa obaju spola i svih uzrasta (osim novorođenčadi i djece pedijatrijske skrbi). No, to je trajalo osamdesetih godina 20. stoljeća, pa sve do 1990./1991. godine ili do početka Domovinskog rata.
Napuštanje ove bolnice od jugo-vojske nastupilo je 4. studenog 1991. godine i veći dio bolničkog osoblja otputovalo je na brodu, prepunim svakakvih stvari, u pravcu Crne Gore. 6. studenog 1991. godine bivša je Mornarička bolnica odnosno tad već bivša Vojna bolnica (V.P. 5499) u Puli predana Kriznom stožeru (ratno stanje!) Skupštine Općine Pula, pa se uvelo civilno osiguranje tog znamenitog objekta. Uredbom Vlade Republike Hrvatske od travnja mjeseca 1992. godine ova je bolnica prešla u nadležnost Ministarstva obrane Republike Hrvatske, a, konačno, ta je bivša Mornarička bolnica dodijeljena Medicinskom centru Pula, te, nakon mnogih rasprava i planova, odlučeno je (1996.) da se u prostore te medicinske ustanove-spomenika premjeste neki odjeli Opće bolnice (promjena naziva) Pula odnosno iz bolničkog paviljonskog kompleksa, koji je bio izgrađen prije sto godina (1896.).
U novije vrijeme, u povijesnu zgradu bivše Mornaričke bolnice (Marinespital) u Puli smješteni su, koncem mjeseca kolovoza 2000. godine, neki odjeli Opće bolnice Pula i time se ispunilo ono osam godina dugo iščekivano preseljenje tih odjela, odnosno nastupila je ona prijeko potrebna i često puta najavljivana revitalizacija tog znamenitog medicinskog spomenika.