Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Prvo Francusko Carstvo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 72783 od 30. kolovoz 2021. u 00:07 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta

Prvo Francusko Carstvo, obično poznato kao Francusko Carstvo ili Napoleonovo Carstvo, bio je režim Napoleona I. u Francuskoj, kojim je vladao većinom kontinentalne Europe. Carstvo je postojalo od 1804. godine do 1814. - od Konzulata do povratka Burbonske monarhije – a nakratko je ponovno uspostavljeno tijekom razdoblja Stotinu dana 1815. godine.

Carstvo je uspostavljeno kada je Napoleon, dok je bio prvi Konzul, postao car Francuske 18. svibnja 1804. godine. Okrunio se 2. prosinca iste godine u katedrali Notre Dame u Parizu. Carstvu je odmah zaprijetio Rat Treće koalicije, ali odlučna francuska pobjeda u bitki kod Austerlitza osigurala je njegov opstanak. Velika armija (La Grande Armée), vojni stroj Carstva, zamalo je uništila prusku vojsku 1806. prije nego što je ušla u Poljsku i pobijedila Ruse u bitki kod Friedlanda 1807. godine. Nakon Friedlanda, Tilzitski sporazum u lipnju 1807. okončao je dvogodišnje krvoproliće na europskom kontinentu.

Francusko uplitanje na Iberskom poluotoku naposljetku je otpočelo Poluotočki rat, brutalni šestogodišnji sukob koji je ozbiljno oslabio Carstvo. Godine 1809. Francuska i Austrija borile su se u Ratu Pete koalicije; Francuska je ponovno trijumfirala i nametnula Habsburgovcima Schönbrunnski sporazum, no diplomatske napetosti s Rusijom dovele su do katastrofalnog francuskog napada na tu zemlju 1812. Rat Šeste koalicije uzrokovao je izbacivanje francuskih snaga iz Njemačke 1813. Napoleon je abdicirao 6. travnja 1814. godine; vratio se iz progonstva s Elbe 1815., ali je Francuska izgubila u bitki kod Waterlooa što je izazvalo konačan pad Prvog Francuskog Carstva.

Na svom vrhuncu 1812. godine Francusko je Carstvo brojilo 130 departmana u kojima je bilo raspoređeno 600.000 vojnika koji su trebali napasti Rusiju, vladalo je nad 44 milijuna ljudi, održavalo je široku vojnu prisutnost u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Varšavskom vojvodstvu, te je moglo računati na Prusiju i Austriju kao svoje nominalne saveznike. Sudbina Carstva bila je povezana sa sudbinom vojske čije su rane pobjede pronosile mnoge ideološke karakteristike Francuske revolucije diljem Europe. Seniorske obveze i seniorska pravda ukinuta je svugdje gdje je prošla Francuska vojska, a aristokratske privilegije su ukinute na svim mjestima osim u Poljskoj. Uvođenje Napoleonovog kodeksa diljem kontinenta učinilo je sve ljude jednakima pred zakonom, uspostavivši pravne sustave, i legaliziravši rastavu.

Napoleon je prekrojio kartu Europe i podijelio brojne plemićke naslove od kojih je većina nestala s propašću Carstva. Svoje je rođake postavio na prijestolja nekoliko europskih država.