Portal:Likovna umjetnost/Izabrana biografija/2007.
Francisco Goya (8. prosinca 2006. - 12. prosinca 2006.)
Francisco José de Goya y Lucientes (Fuendetodos, Španjolska, 30. ožujka 1746. - Bordeaux, Francuska, 16. travnja 1828.), španjolski slikar i graver.
Bio je najvažniji europski umjetnik svoga doba koji je izvršio ogroman utjecaj u evoluciji slikarstva. Njegovi se zadnji radovi smatraju pretečom impresionizma.
Rođen je, u malom mjestu Fuendetodos, kao četvrto dijete, a drugi sin, od oca José de Goya i majke Gracie Lucientes. Kao dijete provodio je vrijeme u radionici svoga oca pozlatara koji je htio da ga on i naslijedi u tome zvanju, ali ipak se je odlučio za zvanje slikara. U Zaragozi je s 14 godina učio od prijatelja svoga oca, slikara Joséa Luzana, koji je u umjetničkim krugovima bio poznatiji kao učitelj nego kao autor. Krajem 1769. godine, u potrazi za nadahnućima, odlazi na putovanje u Italiju, o kojem se malo zna. Između ostalih gradova, posjećuje Rim, Veneciju, Genovu i Parmu, u kojoj, početkom 1771. godine, osvaja drugu nagradu na lokalnom slikarskom natječaju, slikom naziva Hanibal prelazeći Alpe (španj. Anibal cruzando los Alpes), a o čijoj se sudbini danas ne zna ništa. 1771. je bila i godina njegova povratka u domovinu, točnije Zaragozu, gdje po prvi puta ostvaruje radove, religiozne tematike, s razvijenim stilom, po kojima se dalo naslutiti njegovo umijeće.
Vjenčao se 25. srpnja 1973, sa Josefom Bayeu, sestrom Francisca Bayeua jednog od najutjecajnijih slikara u Madridu, koji je svoj utjecaj imao zahvaliti poznanstvu s prgavim nijemcem Antonom Rafaelom Mengsom, tada prvim slikarom španjolskog kralja Karla III.
Salvador Dalí (12. prosinca 2006. - 15. prosinca 2006.)
.jpeg)
Salvador Dalí (Figueres, 11. svibnja 1904. – Torre Galaeta, 23. siječnja 1989.) je bio španjolski slikar, pisac, dizajner i autor filmova. Bio je jedan od ključnih ličnosti u nadrealističkom pokretu (vidi Nadrealizam), i njegov enormni talent za samo-publicitet učinio ga je slavnim u svijetu.
Isprva je bio futurist i kubist, a poslije jedan od najistaknutijih nadrealista. Kombiniranjem najheterogenijih detalja, koji su često dani u prostorno deformiranim odnosima, ali slikani realističnim načinom, konstruira iracionalan i sablastan svijet vizija iz grozničavih snova i halucinacija ("Postojanost pamćenja", "Žirafa u plamenu", "Gala", "Mekana konstrukcija s kuhanim grahom - predosjećaj Građanskog rata", "Posljednja večera").
Ilustrirao je Dantea i Cervantesa. U svojim knjigama ("Tajni život Salvadora Dalija") i konferensama isticao je bez rezerve "veličinu svoga genija". S Luisom Buñuelom snimio je avangardističke filmove "Andaluzijski pas" i "Zlatno doba", a radio je i uspjele inscenacije i kostime za balete.
Leonardo da Vinci (15. prosinca 2006. - 17. prosinca 2006.)
Leonardo da Vinci (selo Vinci, Toscana, Italija, 15. travnja 1452. - zamak Clos-Lucé, Amboise, Francuska 2. svibnja 1519.) talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, pripovjedač, matematičar i inženjer.
Ukratko - najveći genij renesanse, čovjek koji utjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka - višestruko nadarena čovjeka neutažive znatiželje i žudnje za novim spoznajama. Samo jednostavno nabrajanje njegovih neumjetničkih interesa graniči s neshvatljivim: anatomija, botanika, kartografija, geologija, matematika, aeronautika, optika, mehanika, astronomija, hidraulika, akustika, niskogradnja, tehnika proizvodnje oružja, planiranje gradova.
Njegova djela "Posljednja večera" (1495-97) kao i "Mona Lisa" (1503-06) spadaju među najpopularnije i najutjecajnije slike renesanse, dok njegovi spisi odražavaju duh znanstvenog istraživanja i mehaničke inventivnosti koja je bila stoljećima ispred svoga vremena. Jedinstvena slava koju je Leonardo uživao u svom životu i to, filtrirana i očišćena od strane povijesnog kriticizma, ostala je neokaljana do današnjeg dana bazirana na jednakoj unikatnoj univerzalnosti njegova duha. Leonardova univerzalnost je više no višestruka. Istina, u vrijeme renesanse i perioda humanizma, višestrukost je bila visoko postavljena kvaliteta; ali nije bila bez razloga rijetka. Mnogi drugi dobri umjetnici su je posjedovali. Leonardova univerzalnost, s druge strane, bila je spiritualna snaga, isključivo njegova, koja je generirala u njemu neograničenu žudnju za znanjem i koja je vodila njegova razmišljanja i ponašanje.
Henri Matisse (17. prosinca 2006. - 27. prosinca 2007.)
Henri Matisse (Le Cateau-Cambrésis, 31. prosinca 1869. - Nice, 3. studenoga 1954.), francuski slikar, grafičar, kipar i dekorater
Napustio je pravnu karijeru i s 22 godine otišao u Pariz učiti slikarstvo u ateljeu Gustava Moreaua u čijoj se radionici okupila gotovo većina tadašnjih mladih slikara koji su poslije činili pokret fovizma. Uz Matissea, bili su tu i André Derain, Maurice de Vlaminck, Georges Braque, Raoul Dufy i mnogi drugi. Taj naraštaj slijedio je prije svega svoj instinkt.
Od impresionističkog luminizma putovalo se u područje čistog kolorita. Nastup mladih slikara izazvao je negodovanje i šire publike i kritičara. Dočekivali su ih s porugom kao što su bili dočekivani svi novatori francuske umjetnosti. Fovizam je kao pokret trajao samo nekoliko godina. Nakon toga članovi skupine počeli su slijediti i druge pravce. Najznačajnija Matisseova slika toga razdoblja je kompozicija Ples . Već u tom djelu dolaze do izražaja bitna svojstva Matisseova opusa, plošni tretman, zatvorene obojene površine bez tonskih prijelaza te izrazit smisao za pokret i krivulju što se postupno preobražava u arabesku. U intimnom interijeru likovi su prikazani s vazama i cvjetnim aranžmanima te bogatom šarenom tapetom koja ih uokviruje. Potaknuti su putovanjima u Maroko kao i egzotičnim krajolicima iz Tangera. Svjetski ugled Matisse stječe u Njemačkoj i Americi, a osobito u...
Edgar Germain Hilaire Degas (27. prosinca 2006. - 3. veljače 2007.)
Isprva je slikao historijske teme i portrete u ulju, a 70-ih godina počeo je raditi u pastelu i temperi. Zanima ga prije svega pokret tijela, koji je prikazivao točno i realistički, a pritom su na njega utjecali japanski drvoresci (Utamaro i Hokusaj). Motive je tražio na konjskim trkalištima i u kazalištu, a oko 1872. počeo je crtati i slikati plesačice. Izlagao je s impresionistima, a poslije u salonu. Izradio je niz bakropisa, litografija, a bavio se i sitnom plastikom.
Godine 1865. neki od njegovih radova izloženi su u Salonu (službena umjetnička izložba na akademiji Lijepih umjetnosti u Parizu). Sljedećih pet godina nekih od njegovih radova koji su bili izloženi u Salonu postupno su bili prihvaćeni u Svijetu konvecionalne umjetnosti. Poznat je po slikama konja i plesačica, počeo je sa povijesnom slikom kao što su Mladi Spartanci. U svojoj ranoj karijeri slikao je i portrete u kojima je uspio prikazati jake karakterne osobine portretiranih. Kroz svoje slikarstvo mnogo se više zanimao za teme iz realnog života nego za povijesne i mitološke teme. Godine 1870. izbio je Francusko – Pruski rat i Degas je stupio u Nacionalnu gardu, branio je Pariz te mu je ostalo malo vremena za slikanje. Kroz rat otkriven mu je problem s očima što ga je tijekom života jako brinulo. Nikad se nije ženio te je svoje posljednje godine svog života proveo skoro slijep, besciljno lutajući ulicama Pariza, dok nije umro 1917...
Giotto di Bondone (3. veljače 2007. - 2. travnja 2007.)
Tjedan 14
Tjedan 15
Tjedan 16
Tjedan 17
Tjedan 18
Tjedan 19
Tjedan 20
Tjedan 21
Tjedan 22
Tjedan 23
Tjedan 24
Tjedan 25
Tjedan 26
Tjedan 27
Tjedan 28
Tjedan 29
Tjedan 30
Tjedan 31
Tjedan 32
Tjedan 33
Tjedan 34
Tjedan 35
Tjedan 36
Tjedan 37
Tjedan 38
Tjedan 39
Tjedan 40
Tjedan 41
Tjedan 42
Tjedan 43
Tjedan 44
Tjedan 45
Tjedan 46
Tjedan 47
Tjedan 48
Tjedan 49
Tjedan 50
Tjedan 51
Tjedan 52