Sergio Agüero

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 67530 od 27. kolovoza 2021. u 13:58 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Sergio Agüero
CSKA-MC (8).jpg

Agüero u dresu Manchester Cityja u 2014. godini.

Država Flag of Argentina.svg Argentina
Osobni podatci
Puno ime Sergio Leonel Agüero del Castillo
Nadimak Kun
Rođenje 2. lipnja 1988.
Visina 170 cm[1]
Trenutačni klub Barcelona
Broj 10
Položaj napadač
Ugovor do 30. lipnja 2019.
Mlađi uzrasti
1997. – 2003. Independiente
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2003. – 2006.
2006. – 2011.
2011. – 2021.
2021. –
Independiente
Atlético Madrid
Manchester City
Barcelona
0054 00(23)
0175 00(74)
0268 0(180)
00 0(0)
Reprezentativna karijera
2004.
2005. – 2007.
2008.
2006. –
Flag of Argentina.svg Argentina do 17
Flag of Argentina.svg Argentina do 20
Flag of Argentina.svg Argentina do 23
Flag of Argentina.svg Argentina
0005 000(3)
0007 000(6)
0005 000(2)
0097 00(41)
Osvojena odličja
  1. Preusmjeri Predložak:Medalje šport
Olimpijske igre
zlato Peking 2008.
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 11. siječnja 2021.

Portal o životopisima
Portal o športu

Sergio Leonel "Kun" Agüero (Quilmes, 2. lipnja 1988.) argentinski je nogometaš, član Barcelone i argentinske nogometne reprezentacije.[2] Igra na poziciji napadača ili povučenog napadača. U prosjeku postiže gol svakih 108 minuta u Premier Ligi, što ga čini igračem s najboljim prosjekom u povijesti lige.

Agüero nije, kao ni mnogi drugi mladi argentinski nogometaši, uspio izbjeći usporedbu s Diegom Maradonom.[3] Također ga, po načinu igre i konstituciji, uspoređuju s drugom mladom argentinskom zvijezdom, Leom Messijem, te Romáriom.[4][5] Nadimak Kun dobio je zbog fizičke sličnosti s likom iz japanskih anima.[6]

Independiente

Agüero je zaigrao za prvu momčad argentinskog Independientea sa samo 15 godina, čime je postao najmlađi igrač u povijesti argentinske prve lige. Rekord je prije njega držao Maradona. Agüero je fizičku nedoraslost nadoknađivao sjajnim baratanjem loptom, te je uskoro privukao pažnju brojnih skauta velikih europskih klubova.

Nakon sezone 2005./06. Agüero je prešao u redove madridskog Atlética.

Atlético Madrid

U travnju 2006. Atlético Madrid pojavio se u medijima kao najozbiljniji takmac za potpis mladog Argentinca. Kao ostali zainteresirani klubovi navedeni su Bayern München[7], Palermo i Liverpool. Istog je dana Independiente opovrgnuo te navode, ali je Agüerov intervju argentinskoj televiziji bio znakovit: "Iako još ne znam točno što će se sa mnom dogoditi, ovo je lako mogao biti moj posljednji pogodak i posljednji nastup za Independiente"[8].

Dana 29. svibnja 2006. objavljeno je da je Atlético Madrid osigurao potpis mladog Sergija.[9] Dva dana kasnije Atlético je potvrdio da je Sergio Agüero potpisao šestogodišnji ugovor s klubom te da će Independienteu biti isplaćeno - za Atlético rekordnih - 20 milijuna .[10][11]

Nakon ne pretjerano uspješne prve sezone (2006./07.) u Atléticu, Agüero je mnogo uspješnije počeo novu 2007./08. sezonu. Novi partner u napadu, iskusni Urugvajac Diego Forlán puno mu je pomogao da dođe do izražaja, kao i sloboda u igri koju je dobio od trenera Javiera Aguirrea. Dana 1. ožujka 2008. godine Agüero je odigrao sjajno u 4:2 pobjedi Atlética nad Barcelonom, postigavši tri gola i namjestivši još jedan. Godine 2010. dobio je i španjolsko državljanstvo.[12] Iste je godine s klubom osvojio Europska ligu te UEFA Superkup. Ukupno je u pet sezona za Atlético ubilježio 185 nastupa i postigao 125 pogodaka u svim natjecanjima. Godine 2011. napušta Atlético Madrid.

Manchester City

Roberto Mancini, Samir Nasri i Agüero u pobjedničkoj paradi ulicama Manchestera nakon osvajanja naslova prvaka Premiershipa 2012. godine.

Dana 28. srpnja 2011. Manchester City je izdao službeno priopćenje da je Agüero potpisao petogodišnji ugovor s klubom.[13] Iznos transfera nije objavljen, ali se procjenjuje na 41 do 45 milijuna eura.[14][15] U prvih pet ligaških nastupa za novi klub postigao je šest pogodaka, uključujući i hat-trick Wiganu. Do kraja sezone postigao je ukupno 23 ligaška pogotka, od kojih je onaj QPR-u u sudačkoj nadoknadi posljednje utakmice sezone donio Cityju prvi naslov prvaka nakon 44 godine.

Reprezentacija

Na U-20 Svjetskom prvenstvu u Kanadi 2007. Agüero je vodio reprezentaciju Argentine do drugog uzastopnog naslova. Proglašen je za najboljeg igrača prvenstva, a bio je i najbolji strijelac prvenstva s 6 postignutih pogodaka.

Debitirao je za najbolju argentinsku selekciju 3. rujna 2006. u prijateljskoj utakmici protiv Brazila na Emirates Stadiumu u Londonu. S olimpijskom je selekcijom osvojio zlatnu medalju na OI 2008. u Pekingu. Nastupio je za A-selekciju na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici 2010.

Privatni život

Oženjen je Gianninom Maradonom, najmlađom kćeri Diega Maradone, s kojom ima sina Benjamína.

Trofeji

  • FIFA U-20 Svjetsko prvenstvo: 2005. i 2007. - prvak s argentinskom U-20 reprezentacijom
  • Zlatna lopta (FIFA U-20 Svjetsko prvenstvo) - 2007.
  • Zlatna kopačka (FIFA U-20 Svjetsko prvenstvo) - 2007.
  • Golden Boy, nagrada časopisa Tuttosport za najboljeg svjetskog mladog nogometaša - 2007. [16] [17]

Izvori

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Wikimedijinom Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Agüero Sergio Agüero