Kenan Evren
 |
Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava) Članci na Hrvatskoj internetskoj enciklopediji (HIE) moraju biti pisani enciklopedijskim stilom. |
| Kenan Evren | |
|---|---|
.png)
| |
| 7. predsjednik Republike Turske | |
| trajanje službe 12. rujna 1980. – 9. studenog 1989. | |
| Prethodnik | Fahri Korutürk |
| Nasljednik | Turgut Özal |
| načelnik Glavnog stožera OS Republike Turske | |
| trajanje službe 7. ožujka 1978. – 1. srpnja 1983. | |
| zapovjednik Turske kopnene vojske | |
| trajanje službe 5. rujna 1977. – 6. ožujka 1978. | |
| Rođenje | 17. srpnja 1917. |
| Smrt | 9. svibnja 2015. |
Kenan Evren (Alaşehir, 17. srpnja 1917. - Ankara, 9. svibnja 2015.), bivši turski general, vođa puča izvršenog 12. rujna 1980., te kasnije 7. predsjednik Turske.
Rodio se u mjestu Alasehir. Nakon završene osnovne i srednje škole, ide u vojnu školu,kasnije diplomira i na vojnoj akademiji.
Uspinje se po vojnoj ljestvici, na kraju dobivši čin generala, a 1978. imenovan je i načelnikom glavnog stožera oružanih snaga.
Godine prije puča bile su obilježene nemirima, ponekad i nasilnim sukobima između ljevičara i desničara. Istaknuti politički vođe unutar ta dva tabora, Süleyman Demirel i Bülent Ecevit ipak nisu uspjela smiriti situaciju. Konačno, 12. rujna 1980. događa se puč, kojeg on predvodi. Iako mu je uzor bio Kemal Atatürk, Kenan je ukinuo ili smanjio utjecaj velikog dijela poretka kakvog je Kemal zamislio.
Tijekom devet godina njegovog vojnog režima stanovništo je proganjano zbog političkog uvjerenja, a najpoznatija žrtva tog terora je 17-godišnji mladić kojem je dob povišena na 18 godina kako bi ga mogli objesiti.
Prije izvršenja smrtne kazne, on je rekao:"Trebamo li ih hraniti umjesto da ih objesimo?".
Nakon pada sa vlasti, povukao se u mediteransko ljetovalište, gdje se posvetio slikarstvu. Bio je oženjen imao je troje djece. Nakon Eceviteve smrti, pokajao se zbog represije nad političkim protivnicima. Spriječena su dva atentata na njega.
Kenan Evren osuđen je u lipnju 2014. na doživotni zatvor zajedno s nekadašnjim zapovjednikom Turskog ratnog zrakoplovstva generalom Tahsinom Şahinkayom. Kao jedini živući članovi tadašnjeg Vijeća za nacionalnu sigurnost (MGK), koje je vodilo državu nakon državnog udara 1980., na teret su im bile stavljene optužbe za nasilno raspuštanje Parlamenta, ukidanje Ustava i rušenje demokratskog poretka države. Obojici je sud oduzeo generalske činove te su degradirani u čin vojnika.
Pokopan je na državnom groblju u Ankari, uz vojne počasti. Njegovom pogrebnu nisu prisustvovali predstavnici niti jedne političke stranke.
- PREUSMJERI Predložak:Turski predsjednici