Konvencija o određenom konvencionalnom oružju
Za druga značenja, pogledajte CCW.Konvencija o određenom konvencionalnom oružju, poznata i kao Konvencija o nehumanom oružju (engl. Inhumane Weapons Convention), međunarodna konvencija kojim se regulira uporaba određenih vrsta konvencionalnog oružja. Puni naziv je Konvencija o zabrani ili ograničenju uporabe određenog konvencionalnog oružja s pretjeranim traumatskim učinkom ili djelovanjem bez obzira na cilj (eng. Convention on Prohibitions or Restrictions on the Use of Certain Conventional Weapons Which May Be Deemed to Be Excessively Injurious or to Have Indiscriminate Effects). U konvenciji se tvorci bave oružjem koje se smatra izuzetno opasnim (izaziva velike traumatske učinke) ili je neselektivnog djelovanja. [1]
Donesena je 1980. godine. Konvencija je bila otvorena za potpisivanje svim državama u newyorškom sjedištu UN , dvanaest mjeseci, od 10. travnja 1981..[2] Konvencija i njeni Protokoli I, II i III stupili su na snagu 2. prosinca 1983.. Za RH je na snazi od od 8. listopada 1991., a odgovarajuća notifikacija o sukcesiji položena je kod depozitora od 2. prosinca 1993.[2] čime je među državama strankama konvencije. RH je naknadno je ratificirala Protokole IV, V i Prošireni II. Konvencijom se cilja zabraniti ili ograničiti uporabu problematičnih vrsta oružja. Razlog je što se smatra da čine nepotrebnu i/ili neopravdanu patnju vojnicima te zbog oružja bi mogla nediskriminatorno djelovati na civile.[1]
U prvoj usvojenoj inačici Konvencija o određenom konvencionalnom oružju odnosila se je samo na situacije međunarodnoga oružanog sukoba. Budući da je većina sukoba u suvremenom svijetu bivala unutar državnih granica, dogovoreno je da ju se primjenjuje i na situacije oružanih sukoba unutar država. Po stanju od veljače 2026., Konvencija ima pet protokola:[1][3]
- Protokol I (neprepoznatljivi fragmenti; eng. non-detectable fragments), koji se ne mogu otkriti
- Protokol II i Izmijenjeni Protokol II (mine, mine iznenađenja i druge naprave; eng. mines, booby traps and other devices)
- Protokol III (zapaljivo oružje; eng. incendiary weapons)
- Protokol IV (zasljepljujuće lasersko oružje; eng. blinding laser weapons)
- Protokol V (eksplozivni ostatci rata; eng. explosive remnants of war)
Konvencija je nekoliko puta dorađivana od prvotne inačice iz 1980. godine. 1995. je dodan Protokol (IV.) o osljepljujućem laserskom oružju , Protokol II. je revidiran 1996., 2001. je napravljen amandman članka 1. u Konvenciji i 2003. je dodan Protokol (V.) o eksplozivnim ostatcima iz rata.[3] 2021. se od 13. do 17. prosinca u Ženevi održala 6. revizijska konferencija Konvencije o određenom konvencionalnom oružju.[4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Kontrola konvencionalnog oružja. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH. Pristupljeno 11. veljače 2026.
- ↑ 2,0 2,1 Konvencija o zabrani ili ograničenju uporabe određenog konvencionalnog oružja s pretjeranim traumatskim učinkom ili djelovanjem bez obzira na cilj . Narodne novine br. 13, 7. prosinca 2001.
- ↑ 3,0 3,1 Međunarodno humanitarno pravo. Odgovori na Vaša pitanja. Međunarodni odbor Crvenog križa. Ženeva, 2012., 2. izd., str. 15. Mrežne stranice Hrvatskoga crvenog križa. Pristupljeno 11. veljače 2026.
- ↑ Vijeće Europske unije, priopćenje za javnost. Konvencija o određenom konvencionalnom oružju: Vijeće odobrilo zaključke . Vijeće EU. 15. studenoga 2021. Pristupljeno 11. veljače 2026.
Vanjske poveznice
- Konvencija o zabrani ili ograničenju uporabe određenog konvencionalnog oružja s pretjeranim traumatskim učinkom ili djelovanjem bez obzira na cilj . Narodne novine br. 13, 7. prosinca 2001.