Ljudevit Pekry

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 642291 od 25. siječanj 2026. u 01:17 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Ljudevit Pekry de Petrovina''', također i '''Ljudevit Pekry de Petrovina''' (lat. ''Ludovicus Pekry de Petrowina'', mađ. ''Pekry Lajos''), plemić, izdanak plemićke obitelji Pekry de Petrovina. Zapovjednik mađarskih postrojba u bitci kod Gorjana 1537. u vrijeme osmanskih osvajanja. == Životopis == Stari grad Varaždin Jedno je vrijeme bio vlasnikom varaždinske tvrđe, koja je nako...«.)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ljudevit Pekry de Petrovina, također i Ljudevit Pekry de Petrovina (lat. Ludovicus Pekry de Petrowina, mađ. Pekry Lajos), plemić, izdanak plemićke obitelji Pekry de Petrovina. Zapovjednik mađarskih postrojba u bitci kod Gorjana 1537. u vrijeme osmanskih osvajanja.

Životopis

Stari grad Varaždin

Jedno je vrijeme bio vlasnikom varaždinske tvrđe, koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković Janu Vitovcu, a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje Ivanišu Korvinu, poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili Beatrica Frankopan, Juraj Barndenburški, Stjepan Batory i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj Ferdinand Habsburški 1504. godine grad i varoš Varaždin založio Ivanu Ungadu.[1]

Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, nakon Cetingradskog sabora 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja izabrala Ivana Zapolju. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su Petar Keglević, Franjo Tahy, Franjo Batthyány i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su Šimun i Petar Erdődy te Toma Nádasdy. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio građanski rat. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.[2]

U bitci kod Gorjana otišao s bojišta.[3]

Izvori

  1. Zdravko Rajić: Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.
  2. Đuro Vidmarović: Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. . Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.
  3. osvada. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Pristupljeno 25. studenoga 2025.