Stjepan Mitrov Ljubiša (crnog.ćiril. Стјепан Митров Љубиша, Budva, 29. veljače 1824. - 23. studenog 1878.), crnogorski književnik i političar iz Paštrovića, suradnik i hrvatskih književnih časopisa.
Djela
Bio je saomouk i počeo je svoju literaturu objavljivati relativno kasno. Prozno djelo Šćepan Mali tiskano mu je u 1868. u časopisu Dubrovnik. U istom časopisu kasnije objavljuje Skočiđevojku. Pripovjetke Pop Andrović, novi Obilić i Krađa i prekrađa zvona su tiskane u Narodnom kalendaru Matice dalmatinske za 1874., itd.
Najvažnija djela:
- Kanjoš Macedonović
- Pričanja Vuka Dojčevića
- Pripovijesti crnogorske i primorske
Politički rad
Za života S.M. Ljubiše Budva, Boka kotorska i Paštrovići su bili pod austro-ugarskom vlašću.
On je od 1861. do 1876. poslanik na Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću Beču kao zastupnik dalmatinske Narodne stranke.
1870. izabran za predsjednika Dalmatinskog sabora, tu je dužnost obnašao sve do 1878.
Umro je 1878. u Beču.
1885. njegovi posmrtni ostatci preneseni u Paštroviće.
Zanimljivost
- S.M. Ljubiša je bio bliski rođak sa mitropolitom Visarionom Ljubišom, 1882. - 1884. poglavarom Crnogorske pravoslavne Crkve.
- Stjepan Mitrov Ljubiša je čukundjed hrvatske pop-pjevačice Marine Perazić.[1]
Vanjske poveznice
- Stjepan Mitrov Ljubiša: Pripovijesti crnogorske i primorske (crn.)
- O crnogorskom kazališnom izvođenju djela S.M.Ljubiše (crn.)
- ↑ Milisav Mijo Perazić: Prilozi za monografiju bratstva Perazić . Montenegrina.net. APPrint, Bar, 2019. str. 182. ISBN 978-86-85731-62-4