Toggle menu
244 tis.
103
18
639,7 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Davor Solter

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 633763 od 2. prosinac 2025. u 21:25 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Davor Solter (Zagreb, 22. ožujka 1941.) hrvatski je razvojni biolog, posebno poznat po svom pionirskom radu na genomskom imprintingu sisavaca. On je emeritus član i ravnatelj Instituta Max Planck za imunobiologiju i epigenetiku od 1991. do 2006.; gostujući međunarodni profesor na Siriraj Centru za izvrsnost u istraživanju matičnih stanica na Sveučilištu Mahidol na Tajlandu; i gostujući profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Obrazovanje i karijera

Solter je rođen u Zagrebu 22. ožujka 1941. godine. Diplomirao je medicinu (1965.) i stekao doktorat znanosti (1971.) na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je radio na Odjelu za anatomiju i biologiju Medicinskog fakulteta (1963. – 1973.).

Zatim se preselio u Sjedinjene Američke Države, gdje je radio na Wistar institutu u Philadelphiji, gdje je 1981. postao redoviti profesor. Od 1991. do 2006. vodio je Max Planck Institut za imunobiologiju i epigenetiku u Freiburgu u Njemačkoj. Godine 2008. preselio se u Singapur, gdje je radio na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru (u suradnji sa Sveučilištem Duke; 2008. – 2013.), a također je bio i istraživački direktor Instituta za medicinsku biologiju, A*STAR. Godine 2014. preselio se u Tajland, gdje od 2018. obnaša dužnost gostujućeg profesora na Sveučilištu Mahidol u Bangkoku.[1]

Nagrade

Godine 1998. primio je nagradu „March of Dimes” za razvojnu biologiju „za pionirski razvoj koncepta genskog imprintinga”.

Genetski imprinting (utisak) kod sisavaca je proces u kojem je ekspresija gena ovisna o roditelju od kojeg je naslijeđen taj gen.

Kod većine gena naslijedimo dvije kopije - jednu od majke i jednu od oca, a obje su aktivne. Međutim, kod genetskog imprintinga, aktivna je samo jedna kopija gena, dok je druga utišana (deaktivirana). To znači da funkcionira ili kopija gena od majke ili kopija gena od oca, ali ne obje.

Godine 2006. osvojio je Rosenstielovu nagradu, zajedno sa Suranijem i Mary Lyon, za „pionirski rad na epigenetskoj regulaciji gena u embrijima sisavaca”. Godine 2018., zajedno s Azimom Suranijem, dobio je nagradu „Canada Gairdner International Award” „za otkriće genomskog imprintinga sisavaca koji uzrokuje ekspresiju gena specifičnu za roditelja podrijetla i njegove posljedice za razvoj i bolesti”. Za 2026. godinu dodijeljena mu je nagrada „Paul Ehrlich i Ludwig Darmstaedter” za otkriće genomskog imprintinga.[2]

Izabrani je ili počasni član Academia Europaea (1992.), Europske organizacije za molekularnu biologiju (1994.), Američke akademije znanosti i umjetnosti (1994.) i Japanskog biokemijskog društva (1995.).

Izvori

  1. Davor Solter receives Gairdner Award 2018 ie-freiburg.mpg.de Preuzeto 21. rujna 2025.
  2. Davor Solter and Azim Surani Awarded the Paul Ehrlich and Ludwig Darmstaedter Prize 2026 aktuelles.uni-frankfurt.de Preuzeto 21. rujna 2025.