Predložak:Wikiprojekt kršćanstvo/Ikona
.jpg)
Uhićenje Isusa bio je ključni događaj u kršćanstvu, opisan u kanonskim evanđeljima. Dogodio se neposredno nakon Posljednje večere (tijekom koje je Isus održao svoj posljednji govor) i odmah nakon Judina poljupca, koji se tradicionalno tumači kao čin izdaje, budući da je Juda sklopio dogovor sa svećenicima o Isusovu uhićenju. Prema evanđeljima, taj događaj doveo je do Isusova raspeća.[1][2]
Uhićenje je izravno dovelo do njegova suđenja pred Sinedrijem, tijekom kojega je osuđen na smrt i predan Ponciju Pilatu sljedećeg jutra.[3]
U kršćanskoj teologiji, događaji od Posljednje večere do raspeća i uskrsnuća poznati su kao Isusova muka.
U Novom zavjetu sva četiri evanđelja završavaju iscrpnim prikazom Isusova uhićenja, suđenja, raspeća, pokopa i uskrsnuća. Ti događaji opisani su s većom pažnjom i detaljnošću nego bilo koji drugi dio evanđeoskog teksta — gotovo sat po sat.[4]:p.91
Biblijski prikaz
U Evanđelje po Ivanu (Iv 7,30 i Iv 7,32) spominju se raniji neuspjeli pokušaji uhićenja Isusa. Evanđelje po Luki (Lk 4,28-30) opisuje kako su „svi u sinagogi“ u Nazaretu pokušali Isusa izbaciti iz grada, ali im je izmaknuo i otišao svojim putem.
Prema kanonskim evanđeljima, nakon Posljednje večere Isus i njegovi učenici otišli su u Getsemanski vrt, na rubu Cedronske doline, vjerojatno maslinik. Ondje se Isus povukao na molitvu.[5][6]
Prema sinoptičkim evanđeljima, Isus je molio Boga da, ako je moguće, bude pošteđen smrti na križu, ali je prihvatio Božju volju. Evanđelje po Luki dodaje da se pojavio anđeo i ojačao ga. Učenici su, međutim, zaspali, a Isus ih je prekorio zbog njihove nemoći da bdiju makar jedan sat.
Tada je Juda Isusu prišao i poljubio ga kao dogovoreni znak za one koji su ga došli uhititi.[6][7] Nakon što su ga prepoznali, stražari su Isusa uhitili, iako je jedan od učenika pokušao pružiti otpor i odsjekao uho jednom od vojnika.[6][7] Evanđelje po Ivanu navodi da je to bio Šimun Petar, a ozlijeđeni sluga zvao se Malho, sluga velikog svećenika Kajfe. Luka dodaje da je Isus izliječio Malhovo uho.
U evanđeljima po Ivanu, Mateju i Luki, Isus odbacuje nasilje, izjavljujući: „Tko se mača laća, od mača i pogiba“ (Mt 26,52).[6][7]
Ivanovo evanđelje razlikuje se od sinoptičkih po tome što spominje i rimsku stražu među onima koji su došli uhititi Isusa. Kada su ga upitali: „Tražimo Isusa Nazarećanina“, on je odgovorio: „Ja jesam“ (grč. Ego eimi), što je uzrokovalo da stražari uzmaknu i padnu na zemlju.[6][7]
Na Judinu ulogu u Isusovu uhićenju kasnije se poziva i Sveti Petar u Djelima apostolskim (Dj 1,16).
Galerija
-
Detalj iz Maeste – Duccio, 1308. – 1311. -
Dieric Bouts, oko 1450.–1460. -
Uhićenje Krista – Gérard Douffet, oko 1620. -
Hans Herbst - Uhićenje Krista, 16. stoljeće
Izvori
- ↑ https://www.biblegateway.com/passage/?search=matthew+26:14-16 Evanđelje po Mateju 26,14-16 – Novi zavjet] biblegateway.com Preuzeto 28. listopada 2025.
- ↑ "The death of Jesus" bbc.co.uk Preuzeto 28. listopada 2025.
- ↑ Evanđelje Marku 15 – Novi zavjet biblegateway.com Preuzeto 28. listopada 2025.
- ↑ Powell, Mark A. Introducing the New Testament. Baker Academic, 2009. ISBN 978-0-8010-2868-7
- ↑ Ján Majerník, Joseph Ponessa, Laurie Watson Manhardt, The Synoptics: Matthew, Mark, Luke, 2005, ISBN 1-931018-31-6, str. 169.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 John F. Walvoord, Roy B. Zuck (ur.), The Bible Knowledge Commentary: New Testament, 1983, ISBN 978-0-88207-812-0, str. 83–85.
- ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 Craig A. Evans, The Bible Knowledge Background Commentary: Matthew–Luke, Volume 1, 2003, ISBN 0-7814-3868-3, str. 487–500.
Literatura
- Brown, Raymond E. An Introduction to the New Testament. Doubleday, 1997. ISBN 0-385-24767-2
- Brown, Raymond E. i sur. The New Jerome Biblical Commentary. Prentice Hall, 1990. ISBN 0-13-614934-0
- Kilgallen, John J. A Brief Commentary on the Gospel of Mark. Paulist Press, 1989. ISBN 0-8091-3059-9
- Miller, Robert J. (ur.) The Complete Gospels. Polebridge Press, 1994. ISBN 0-06-065587-9
| |||||||||||