Prispodoba o mreži

„Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe”. (Mt 13,48)

Prispodoba o mreži jedna je od Isusovih prispodoba koja se nalazi u Evanđelju po Mateju (Mt 13, 47–52).

Prispodoba se odnosi na Posljednji sud i posljednju razdiobu pravednika i grešnika. Ona je sedma i posljednja u nizu prispodoba u 13. poglavlju Matejeva evanđelja, koje započinje prispodobom o sijaču. Neposredno prethodi joj Prispodoba o dragocjenom biseru, a zajedno povezuju Kraljevstvo nebesko s konačnim sudom – razdvajanjem između neba i pakla.

Prispodoba se pojavljuje i u nekoliko nekanonskih evanđelja: u djelima Klementa Aleksandrijskog, u spjevu Heliand te u Evanđelju po Tomi, gdje je poznata kao Prispodoba o ribaru.

Tekst prispodobe

„Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.« »Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.”

(Mt 13, 47–52)

Tumačenje

Kao i Prispodoba o kukolju, ova prispodoba prikazuje konačni sud i razdiobu pravednika i zlih. Slika mreže odnosi se na razdvajanje jestivih i nejestivih riba ulovljenih mrežom, najvjerojatnije potegačom. Jedan kraj mreže drži se s obale, dok se drugi povlači kroz more, ili pak oba kraja drže dvije lađe koje zajedno povlače mrežu. U konačnici, „anđeli će doći i odijeliti zle od pravednih”, slično kao u prispodobi o kukolju među pšenicom.

Arthur Pink tumači da „dobre ribe predstavljaju vjernike, njihovo „sabiranje” označava zajedništvo i odvajanje od svijeta, dok „posude” simboliziraju Božje pripreme za njihovu konačnu sigurnost”. Grešnici, koji odbacuju Božju poruku, bit će na kraju odvojeni i osuđeni.

Prema J. Duncanu M. Derrettu, profesoru orijentalnog prava na Sveučilištu u Londonu, prispodoba se odnosi na metodu misije. On objašnjava:

„Kao što se među pšenicom može naći kukolj, tako će i mrežom koja ne bira nego obuhvaća sve – biti uhvaćeno i mnogo neuporabljivih stvari. Evanđelje se ne smije propovijedati selektivno; ono je za sve narode, a čovječji „ulov“ doista će biti svake vrste.”

Jack Dean Kingsbury, profesor teologije na Richmondu, smatra da prispodoba govori o „žetvi” na kraju vremena. Sadašnje doba razlikuje se od budućeg, ali oba su pod Božjim zakonom. Crkva ne bi trebala pokušavati urediti savršeno sveto društvo; zlo i dobro privremeno postoje zajedno, a konačno razdvajanje pripada Bogu.

Sv. Ivan Zlatousti ovu je prispodobu nazvao „strašnom”, ističući da:

„U čemu se ona razlikuje od prispodobe o kukolju? Tamo se također jedni spašavaju, a drugi gube – jedni zbog zlih nauka, drugi jer nisu marili za Riječ, a ovi posljednji zbog pokvarenosti života, premda su upoznali Krista, ali nisu ustrajali u spasenju.”