Fonem (grč. φώνημα: govor, glas) najmanja je sljedbena jedinica u jezičnome sustavu koja služi za sporazumijevanje tako da razlikuje značenje, iako je sama bez značenja.[1] Fonemi nisu sami fizički segmenti , već njihove apstrakcije. Fonemi se obično bilježe unutar kosih crta (npr. /t/).
Fonem može uključivati donekle različite zvukove ili alofone. Npr. slovo "m" se u u riječima mama i tramvaj različito izgovara. Kod prvog primjera ono je dvousnenik, a kod drugog zubnousnenik; treći je način izgovora slova "m" u hrvatskom u riječi bomba.
Uobičajeni test za ustanoviti pripadaju li dva alofona istom fonemu je traženje minimalnog para: riječi koje se razlikuju samo za jedan fonem kojeg proučavamo. Fonemi se u našem jeziku ne mogu posve slobodno kombinirati postoje određena ograničenja u njihovoj distribuciji (raspodjeli)
Vidi još
Izvori
- ↑ "fonem | Hrvatska enciklopedija". https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=20057 Pristupljeno 2. prosinac 2020.