Toni Lasan, hrvatski skladatelj, glazbeni aranžer, glasovirač i klavijaturist iz Vodica.
Životopis
Rodio se u glazbeničkoj obitelji. Otac je svirao u Aspalathos Brassu koji je bio i prateći sastav Vice Vukova, a mati je također bila glazbenica. Još prije nego je upisao studij glazbe, imao je jako glazbeno obrazovanje i bio vrsni glasovirač. Studirao je glazbenu kulturu u Splitu u razredu prof. Miroševića, ali je studij prekinuo na 3. godini. Kao student je radio i po nekoliko poslova, neki izvan glazbe, dio u glazbi, svirajući na glasoviru u restoranu te kasnije u diskoteci radio za DJ pultom. 1988. ga je pozvao na zamjenu u sastav Adriu (onda jaki sastav) umjesto Filipa Medića kojeg je fakultet odvlačio od redovna sviranja. Trebali su odraditi turneju Nenada Vetme, kojem je onda bio aktualan album Boliš me, dušo. Ušao je po preporuci Željka Šparmajera, a probna svirka bila je u kmanskoj garaži gitarista Joška Vučića. Financijska konstrukcija posla bila je vrlo povoljna, pa si je Lasan uskoro mogao priuštiti vrhunski sintesajzer marke KORG što mu je dalo široke mogućnosti njegovoj kreativnosti za obradama u čemu se vrhunski uvježbao. Radio je za poznate hrvatske glazbenike. U studiju Nenada Vilovića radio je aranžmane na albumu Zečića, kod Tomislava Mrduljaša, izvođačice Teana Kvačević, u studiju Tetrapaku Ivice Čovića - Pipe, Trio Guštom, Zlatkom Pejakovićem, u studiju Brace Škare u Barakovićevoj.[1]
U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, Lasan je bio u Art-garde. U svezi s Lasanom je i snimanje legendarne skladbe Bojne Čavoglave i početcima Marka Perkovića Thompsona. 1992. su godine usred noći u njegov stan izravno s ratišta došla dvojica nepoznatih momaka u odorama snimiti skladbu. Jedan je bio s gitarom. Otili su u Škarin studio i nakon Thompsonove izvedbe na gitari, Lasan je predložio preinake i napravili su gotovu inačicu skladbe. Obojica vojnika su se morali vratiti u postrojbu na ratište čim se razdani, ali su imali molbu za još jednu skladbu. Za skladbu Moli, mala trebao je ženski vokal, a bila je kasna noć, 2 poslije ponoći. Odlučio je pozvati poznatu studijsku vokalisticu Alenku Matošević (poslije Milano), došli su joj do stana na Visokoj i duhovitom zamolbom ju je doveo u studio. Brzo su se vratili u studio, a Alenka je izvrsno odradila pozadinske vokale, Lasan je smiksao do 5 ujutro te predao Edi Gracinu s Radio-Splita neka pusti koji put skladbu. [1]
Pred kraj rata otišao je na pozvi odraditi gaže u jednoj diskoteci u Njemačkoj u Reutlingen. Lasan je bio u grupi Marinero. Vlasnik je bio vrlo zadovoljan svirkom, a uz to je Lasan upoznao suprugu u Njemačkoj hrvatskog podrijetla te je ostao u Njemačkoj 24 godine. U Njemačkoj je imao nastupe tri puta tjedno, dok je ostale dane skladao. Pisao je aranžmane za njemačke domicilne glazbenike Sabinu Schmidth (Lee'Oh), Vitu Petraccija (Vito La Vita). Surađivao je s Matom Bulićem, Zelom Lipovačom, Halidom Bešlićem, Harisom Džinovićem, Dinom Merlinom i inim zvijezdama. U Njemačkoj je snimao televizijske jinglove za tamošnje TV kuće, radio glazbu za nastupe boksača od kojih se ističe ona za Bjorna Blaschea protiv Bena Nsafoaha. U tom razdoblju povremeno je nastupao u Španjolskoj. Za producentsku kuću Jeana Claudea Van Dammea snimio je skladbu 2012. godine.[1]
Iz Njemačke se Lasan nakon 24 godine vratio u Hrvatsku, na što su ga natjerali zdravstveni problemi u obitelji. Boravi u Gaćelezima gdje se i dalje bavi skladanjem.[1]
Lasan je unatoč uspješnoj glazbeničkoj karijeri za sebe govorio da je u prvom redu likovnjak, te je imao izložbe svojih crteža.[1]