Zlatko Crnić (Mraclin, Turopolje, 4. travnja 1940. — kod Severina na Kupi, 29. rujna 1992.)[1], hrvatski pravnik i visoki sudski dužnosnik, pravni pisac i športaš iz Mraclina.[2]
Životopis
Rodio se je u Turopolju. Kao mladić iskazao se je kao vrsni crtač je bio znak sposobnosti zapažanja i jakog pamćenja. Za potrebe župnog vjeronakuka je slikao panoe s vjerskim motivima, zbog čega je mjesnom SUP-u bio sumnjiv. Crnić je pohađao gimnaziju. 1950-ih trenirao je nogomet u Dinamu, gdje je u juniorima bio vratarem. Obitelj je bila športaška, te je brat Ante bio vrsni napadač u Lokomotivi i Dinamu, ali nije mogao doći do glavnog mjesta u prvoj momčadi jer je to bila zlatna genereacija Jerkovića i Zambate. U Zagrebu je Crnić studirao na Pravnom fakultetu. Cijelo školovanje i studij svakog je dana putovao vlakom u Zagreb iz Turopolja i natrag. Zaposlio se je na sudovima u Zagrebu. Na zagrebačkom Općinskom i Okružnom sudu bio je sudački pripravnik te potom na istim ustanovama sudac. U struci je napredovao te je bio sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zamjenik predsjednika te od početka 1992. predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske.[2]
Obnašao je visoke dužnosti u najvišim hrvatskim pravnim tijelima. Važnu je ulogu imao u procesu demokratizacije hrvatskog društva. U vrijeme demokratskih procesa bio je u izbornim tijelima. U hrvatskom Saboru je bio dugogodišnjim članom Zakonodavnopravne komisije. Tijekom prvih višestranačkih izbora svibnja 1990. bio je zamjenikom predsjednika Republičke izborne komisije. Nakon toga obnašao je dužnost zamjenika predsjednika Republičke komisije za provedbu referenduma 1991. te predsjednikom Izborne komisije Republike Hrvatske na izborima u kolovozu 1992. godine. [2]
U starijoj dobi se također nastavio baviti športom, te je proputovao svijet momčadi igrajući mali nogomet s momčadi veterana. Poginuo je u prometnoj nesreći u noći 29. na 30. rujna 1992. godine dogodila prometna nesreća pokraj Severina na Kupi. [2]
Po ocjenama kolega, bio je nositeljem ozračja reda i rada u hrvatskom pravosuđu. Njegova smrt bila je veliki gubitak za hrvatsko pravosuđe, jer je nestala osoba koja je bila autoritetom koji je nosio sređenost, te je poslije njegove smrti hrvatskim pravosuđem zavladala "improvizacija, voluntarizam, nekompetentnost i netolerancija" i to se stanje neprekidno pogoršavalo.[2]
Bio je član Društva hrvatskih sudaca i Društva za građanskopravne znanosti i praksu. [2]
Djela
Opus mu čini veći broj knjiga iz područja radnog prava. Stručni članci obuhvaćaju više područja, iz područja radnog, građanskog i procesnog prava, a ima ih preko stotinjak. Predavao na brojnim pravničkim savjetovanjima. Ističu mu se knjige:<ref name=poginuoCM>
- Prestanak radnog odnosa (1983.)
- Komentar Zakona o radnim odnosima u udruženom radu (1983.)
- Ustavni Zakon o Ustavnom sudu RH (1991.)
Spomen
Kolege su 1993. godine u spomen na njega, u čemu su im potporu dala četiri pravna fakulteta u Hrvatskoj, osnovali zakladu koja nosi njegovo ime. Iz zaklade se daje novčana i ina pomoć studentima, postdiplomantima i doktorantima, te novčano nagrađuje najbolje znanstvenostručne radove iz područja građanskog, trgovačkog i radnog prava.[2]
Izvori
- ↑ Crnić, Zlatko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 10.10.2025. <https://enciklopedija.hr/clanak/crnic-zlatko>.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Tomislav Šulj: 29. na 30. rujna 1992. - poginuo jedan od najcjenjenijih hrvatskih sudaca, Zlatko Crnić . Domoljubni portal Crne mambe. 29. rujna 2018. Pristupljeno 10. listopada 2025.