Brkulja je sorta pšenice. Izvorna je hrvatska sorta. [1] Izgledom je slična je ječmu.[2] Još prije više od trista godina je bila uzgajana na krškim poljima. Svojstven joj je bio mali klas i velike "brkove"[1] odnosno duge ovrške. [2] Ti su brkovi bili praktični jer su ju čuvali od ptica, skakavaca i inih životinja. Uzgajalo ju se do 1960-ih. U uzgoju ju je istisnula ruska pšenica, jer je ta vrsta imala veći prinos[1], iako daje vrlo visoke i stabilne urode. Toliku količinu uroda daje zahvaljujući mnoštvu rodnih klasova po jedinici površine.[3] Brkulja je gotovo u potpunosti nestala s hrvatskih polja. Mate Ljubičić je pronašao preostale primjerke 2010-ih u livanjskom kraju te ju je donio u Cetinsku krajinu. [1]
Brkulja dobro podnosi niske temperature. Zbog toga je dobar za kasnije sjetve (najbolji rok sjetve je od 10. do 25. listopada) i izvrsno prezimljava. Vrlo dobro podnosi najrasprostranjenije bolesti pšenice. U mnoštvu od 1000 zrna u prosjeku masa joj je 37 grama. Sjeme joj je dobre kakvoće. Genski potencijal rodnosti u brkulje je viši od 11 t/ha. Brkulja spada u kvalitativnu skupinu A2 – B1, II. razred kakvoće. Vlažnog lijepka u brkulji jest 28%.[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Josip Grčić: Barba Edu svi u Dalmaciji znaju, a najviše vole njegov uštipak! Poseban je zbog pšenice brkulje… . Dalmacija News. 10. kolovoza 2025. Pristupljeno 12. kolovoza 2025.
- ↑ 2,0 2,1 Zlatan Nadvornik: NOVI GASTRONOMSKO - KULINARSKI POJMOVNIK ili RJEČNIK službenog i tradicionalnog nazivlja . str. 68. u pdf-u. Pristupljeno 12. kolovoza 2025.
- ↑ 3,0 3,1 magazin.hr: Uzgoj žitarica / Što znate o sorti pšenice zvanoj pšenica brkulja. Net.hr. 10. siječnja 2019. Pristupljeno 12. kolovoza 2025.